ekološka psihologija, grana psihologije koja proučava međuodnose doživljaja i ponašanja čovjeka i njegove interpersonalne, društvene i fizičke okoline (tj. ukupni kontekst u kojem se čovjek razvija i djeluje). Njezin je pristup izrazito holistički, a rezultati istraživanja primjenjuju se u rješavanju ili ublažavanju psiholoških aspekata problema koji se javljaju u životu ljudi u velikim gradovima (npr. prikladnost arhitekture, napučenost, buka, specifičnost odnosa među ljudima), školskim, radnim sredinama itd.
