ekonomske znanosti

ekonomske znanosti, društvene znanosti koje se bave podrijetlom, prirodom i posljedicama ljudskoga djelovanja koje ima za cilj pribavljanje potrošnih dobara za opstanak i zadovoljavanje ostalih životnih i kulturnih potreba. Ekonomske znanosti obuhvaćaju proizvodnju, raspodjelu, razmjenu i potrošnju kao cjelovit lanac ljudskih djelatnosti koje su usmjerene na zadovoljavanje ljudskih potreba.

Ekonomske znanosti proučavaju društvenu stranu tih procesa, za razliku od prirodnih, tehničkih znanosti, koje se bave njihovim proizvodnim i tehnološkim aspektima (fizika, kemija, agronomija, strojarstvo, elektronika i sl.). Predmet proučavanja ekonomskih znanosti povijesno je određen pa se mijenja i razvija skupa s mijenama i razvojem ljudske sposobnosti djelovanja, odnosa u koje čovjek u svom djelovanju ulazi te društva u kojem živi i djeluje. Zato se ekonomske znanosti bave ne samo aktualnim odnosima i uvjetima gospodsrakog života nego i njegovim nekadašnjim oblicima i procesima njihova mijenjanja. Ipak ekonomske znanosti nisu povijesne znanosti, nego su one teorijske i primijenjene znanosti, kojima nije cilj opis povijesnih činjenica nego razumijevanje njihovih nužnih odnosa i logike procesa da bi se te spoznaje mogle eventualno i praktički primijeniti. Polazeći od konkretnih činjenica ekonomskog života, promatranjem ili na druge analitičke načine (statističkim istraživanjem, ekonometrijskim mjerenjem i sl.) izdvajaju se srodne ekonomske pojave i apstrakcijom od njihovih nebitnih razlika dolazi se do apstraktnih pojmova koje nazivamo ekonomskim kategorijama, pogodnima za logičku analizu. Promatraju se i odnosi među tim pojavama da bi se uočili njihovi nužni, bitni odnosi, koji se nazivaju ekonomskim zakonima, a omogućuju spoznaju povezanosti, ovisnosti i uzajamne uvjetovanosti gospodsrskih pojava, njihova razvoja i logike ponašanja ljudi u svezi s njima. Budući da svaki čovjek svakodnevno sudjeluje u mnoštvu ekonomskih pojava, te da mnoge od njih ovise o njegovim odlukama i ponašanju, odnosi među ekonomskim pojavama nisu deterministički, nego su stohastički, tj. podliježu većoj ili manjoj vjerojatnosti hoće li iz neke dane situacije proizići ovo ili ono. Zato se proučavanju ekonomskih pojava i zakona mora pristupiti probabilistički, ocjenjujući je li određeni stupanj vjerojatnosti relevantan za spoznaju i dovoljan uvjet za neku određenu akciju. Ljudsko ponašanje u ekonomskom životu nije određeno samom vanjskom činjenicom nego ljudskim tumačenjem te činjenice i očekivanjem onoga što se može s njom dogoditi u nekom potonjem trenutku, pa se ljudsko ponašanje u svezi s njom nikad ne može smatrati jednoznačno određenim.

Smisao ekonomskih znanosti nije samo u tome da pomogne u razumijevanju ekonomskih pojava i odnosa, nego da stečeno znanje stavi u funkciju racionalnoga vođenja poslova i privatnih gospodsrskih subjekata i društva u cjelini. Odatle njihova dvostruka narav. S jedne strane ekonomske znanost promatra realne pojave i procese kako se oni stvarno odvijaju, pronalazeći u tome nužne veze i pravilnosti, a s druge strane ona postavlja kriterije i modele racionalnoga postupanja u donošenju ekonomskih odluka i provođenju akcija. U prvome slučaju ona ima pozitivan karakter, kao objektivno istraživanje vanjskih pojava, a u drugom ima normativni karakter, kao logika i pravila racionalnoga ponašanja. Zato razlikujemo pozitivnu od normativne ekonomije. Veza je među njima u tome što se i normativna pravila moraju temeljiti na objektivnim spoznatim zakonitostima realnoga života, a ne na samoj želji i volji gospodsrskih akterâ. Jednako tako razlikujemo teorijsku od primijenjene ekonomije, pri čemu teorijska ekonomija ostaje na istraživanju općih ekonomskih kategorija i pravilnosti, a primijenjena je ekonomija usmjerena na rješavanje konkretnih problema, a u tome se služi i teorijskim znanjem i znanjem konkretnih okolnosti rješavanja nekoga gospodsrskog problema praktične naravi.

Ekonomske znanosti služe se sljedećim metodama istraživanja: deskripcijom, raspravom, logičkom analizom, statističkom obradbom, matematičkom analizom, modeliranjem, simulacijom, planiranjem te upravljanjem gospodsrkim pojavama i procesima. Budući da su ekonomska sredstva i efekti mjerljivi u većoj mjeri nego pojave koje istražuju druge društvene znanosti, ekonomske znanosti mnogo se više služe kvantitativnim metodama. Široka primjena matematičkog instrumentarija analize dovela je i do tzv. matematičke ekonomije, a ekstenzivna primjena postupaka mjerenja dovela je do ekonometrije kao posebne metode istraživanja gospodarskih pojava.

Ekonomske znanosti pojavile su se relativno kasno, pa se ekonomija kao cjelovita i zasebna teorijska znanost afirmirala tek sredinom XVIII. st. Tada počinje vrlo snažna ekspanzija ekonomskih istraživanja i ekonomske teorije, koja je s jedne strane uvjetovana brzim rastom kompleksnosti modernoga gospodarstva, a s druge sustavnom primjenom znanstvenog pristupa i znanstvenih metoda na istraživanje gospodarstva, koji su bili razvijeni u drugim znanostima, te masovnim prikupljanjem, sustavnom obradbom i širokom dostupnošću podataka o činjenicama gospodsrskog života.

Takva ekspanzija dovela je do grananja u početku jedinstvene ekonomske znanosti u niz užih ekonomskih znanosti ili zasebnih znanstvenih disciplina, koje su ipak ostale povezane temeljnim ekonomskim načelima. Od središnjega korpusa ekonomske znanosti odvajale su se zasebne znanosti, ili discipline, koje su razvile posebne pristupe i metode istraživanja pojedinih aspekata ili pojedinih područja gospodarskog života. Najprije se odvojila ekonomska politika, kao područje djelovanja države u regulaciji i usmjeravanju ekonomskih djelatnosti, koja je osim ekonomskog sadržaja morala uključiti i mnoge političke, pravne i socijalne aspekte. Istodobno se odvojila i znanost o javnim financijama, koja se bavi prikupljanjem prihoda i alokacijom rashoda države. Postupno su se odvojile poslovne financije i bankarstvo u posebno područje istraživanja, zatim poslovno upravljanje (menadžment). Potrebe istraživanja značajki i problema posebnih područja gospodarstva također su dovele do oblikovanja specijaliziranih područnih ekonomskih disciplina kao što su ekonomika poljoprivrede, ekonomika industrije, ekonomika prometa, ekonomika trgovine, ekonomika vanjske trgovine itd. Za znanstveno istraživanje gospodarstva i upravljanje gospodarstvom u cjelini razvila se makroekonomija, a za istraživanje i poslovanje privrednih subjekata (uglavnom poduzeća) razvila se mikroekonomija. Probleme razvoja u njihovoj kompleksnosti proučava ekonomija razvoja, a probleme ekonomskog života užih regija u zemlji, u njihovoj ovisnosti o gosposarskom životu i posebnim uvjetima regije, istražuje regionalna ekonomika, uporabu prostora prostorna ekonomika, geografsku određenost ekonomskog života ekonomska geografija itd. Broj specijaliziranih područja ekonomskih istraživanja stalno se povećava, tako da je njihov iscrpan popis teško i sastaviti.

Tijekom povijesti mijenjao se naziv ekonomskih znanosti ovisno o promjenama u definiranju predmeta i koncepcije ekonomskog istraživanja. Već je Aristotel umijeće gospodarenja nazvao ekonomijom, gospodarstvom, domaćinstvom (prema grč. οἶϰος: kuća i νόμος: zakon, pravilo) i odvojio je od umijeća stjecanja bogatstva (hrematistike), čime je dao osnovu za dvije različite znanosti po kriteriju moralne prihvatljivosti cilja. Kada je stjecanje bogatstva postalo ciljem države, merkantilisti su uveli naziv političke ekonomije (A. de Montchrestien, 1617) u smislu vođenja državnog gospodarstva. Taj je naziv zadržan i onda kada se pod utjecajem liberalnih učenja ekonomija odvojila od države i politike, sve dok njemačka historijska škola nije uvela naziv nacionalna ekonomija (narodno gospodarstvo), videći naciju, narod kao temeljnoga nositelja ne samo političke nego i ekonomske organizacije. Bilo je pokušaja da se umjesto nacionalne ekonomije uvede naziv socijalna ekonomija, naglašavajući primarnost društva kao okvira gospodsrske djelatnosti, dok nije A. Marshall 1890. sve te nazive zamijenio neutralnijim nazivom ekonomika, ističući ponajprije njezinu analitičku stranu. Taj naziv prevladao je na engleskom govornom području, a širi se i izvan njega, ali su u uporabi ostali i stari nazivi, često rabljeni u različitom smislu. Za glavni, teorijski integrativni korpus ekonomskog znanja u nas se udomaćio kratak naziv ekonomija, dok se tim nazivom u drugim jezicima označava gospodarstvo kao realnost pojava.

ekonomske znanosti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 9.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17369>.