Alić, Božidar, hrvatski glumac (Zagreb, 24. XII. 1954 – Zagreb, 3. III. 2020). Diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1979., usavršavao se u Milanu (Piccolo Teatro). Ostvario je mnogobrojne glavne uloge u više hrvatskih kazališta, a nastupao je neko vrijeme i u predstavama redatelja Roberta Ciullija u Theater an der Ruhr u Mülheimu. Važnije su mu uloge Gordogana (R. Ivšić, Kralj Gordogan), Kamova (S. Šnajder, Kamov, smrtopis), Koriolana (W. Shakespeare), Camillea Desmoulinsa (G. Büchner, Dantonova smrt), Lenbacha (M. Krleža, U agoniji) i Isidora (M. Matišić, Ničiji sin). Također je glumio na radiju, filmu i televiziji. Glumio je u televizijskim serijama (Nepokoreni grad, 1982; Putovanje u Vučjak, 1986–87; Zabranjena ljubav, 2005; Obični ljudi, 2006–07; Ponos Ratkajevih, 2007–08) i dramama (npr. Pod starim krovovima, 1985; Svila, škare, 1987; Sestre, 1992; Olovna pričest, 1995), a od filmskih uloga ističu se one u filmovima Akcija Stadion (Dušan Vukotić, 1977), Treći ključ (Zoran Tadić, 1983), Kamenita vrata (Ante Babaja, 1992), Agonija (Jakov Sedlar, 1998) i Duga mračna noć (Antun Vrdoljak, 2004., i TV serija, 2005). Autor je i izvođač više monodrama pisanih u tradiciji političkog pamfleta i paskvile.
