eksplantacija (prema lat. explantare: iščupati nasad), uzgoj tkiva izvan organizma (in vitro). Dijelovi tkiva ili organa (srčanog mišića, živca, epitela itd.) iz živog ili netom uginulog organizma, tzv. eksplantati, prenose se u hranjivi supstrat (obično u krvnu plazmu ili ekstrakt iz tkiva embrija) i umjetno uzgajaju kao kulture tkiva u sterilnim uvjetima, u tami i temperaturi koja odgovara temperaturi organizma. Oko kultiviranoga tkiva stvara se zona rasta, koju tvore različiti tipovi stanica (vezivne, epitelne, krvne). Eksplantaciju su prvi primijenili i razradili R. G. Harrison i A. Carrel (1907–10). Primjenjuje se u proučavanju rasta tkiva, patoloških promjena i djelovanja farmakoloških sredstava.
