elektroindustrija

elektroindustrija (elektro- + industrija), industrijska grana koja proizvodi sastavne dijelove, sklopove, uređaje i postrojenja u kojima bitnu ulogu imaju električne pojave. Odlikuje se automatiziranim radnim procesom, masovnom proizvodnjom po međunarodnim normama, suradnjom većeg broja proizvođača i visokom fazom obradbe.

Proizvodi elektroindustrije upotrebljavaju se u gotovo svim dijelovima javnog i privatnog života. Elektroindustrija obuhvaća proizvodnju električnih strojeva i aparata (elektromotori, generatori, transformatori, oprema za distribuciju i upravljanje električnom energijom, pumpe i kompresori, dizala, rashladni i ventilacijski uređaji, električni alati, kućanski aparati, izolirana žica, kabeli, akumulatori, primarne baterije, žarulje, električne svjetiljke, električna oprema za motore i vozila, ostala električna oprema), proizvodnju uredskih strojeva i računala, proizvodnju radiotelevizijskih i komunikacijskih aparata i opreme (televizijski i radijski odašiljači i prijamnici, aparati za žičanu telefoniju i telegrafiju, aparati za snimanje i reprodukciju zvuka i slike, prateća oprema i dijelovi) te proizvodnju medicinskih i preciznih instrumenata i satova (medicinska oprema, instrumenti i aparati za mjerenje, kontrolu i ispitivanje, za navigacijske i druge namjene, oprema za upravljanje industrijskim procesima).

Prema ulaganjima u istraživanje i razvoj, elektroindustrija je intenzivna industrijska grana, što za posljedicu ima veliku dinamiku inovacija. U tome prednjače područja mikroelektronike, informatičke i komunikacijske tehnologije i mjerne tehnike.

Elektronička industrija grana je elektroindustrije koja proizvodi elektroničke komponente, sklopove, uređaje i postrojenja, tj. proizvode vezane uz obradbu informacija (informacijska elektronika) i pretvorbu parametara električne energije (energetska elektronika). Bitnu ulogu u tim proizvodima imaju elektroničke komponente kojima se djelovanje zasniva na kretanju slobodnih elektrona i električki nabijenih čestica kroz vakuum, plinove i poluvodiče. Masovna proizvodnja pojedinih vrsta elektron. komponenata obilježila je razvojna razdoblja elektroničke industrije: elektronske cijevi (1920–55), poluvodičke diode i tranzistori (1955–60), integrirani sklopovi (1960–75) i mikroprocesori (od 1975).

Na svjetskom tržištu proizvoda elektroindustrije udjeli pojedinih segmenata iznose: dijelovi i komponente 16%, energetika i instalacije 16%, računarstvo i komunikacije 38%, elektronika 13%, mjerna tehnika i automatika 5%, autoelektrika 4%, kućanski aparati 4%, rasvjeta 3% i medicinski uređaji 1%. Najbrži rast bilježi proizvodnja računalne i komunikacijske opreme (10%). Vodeće su države u elektroničkoj industriji SAD, Japan, Južna Koreja, Njemačka i Francuska.

Potkraj dvadesetog stoljeća najveće su tvrtke bile: grupacija Končar – Elektroindustrija, Zagreb (električna postrojenja, elektronika, generatori, transformatori, rotacijski strojevi, sunčane ćelije, sklopni aparati i postrojenja, električne lokomotive, kućanski aparati, dizala), »Ericsson – Nikola Tesla«, Zagreb (oprema za telefoniju i telegrafiju), Elektrokontakt, Zagreb (sklopni uređaji, instalacijski materijal), SELK, Kutina (računala), TEP, Zagreb (razvodni uređaji, instalacijski materijal), ELKA, Zagreb (izolirane žice, kabeli), ELCON, Zlatar Bistrica (električna oprema za motore i vozila), TEŽ, Zagreb (žarulje, fluorescentne cijevi), Siemens, Zagreb (projektiranje i usluge), Croatia – Baterije, Zagreb (primarne ćelije i baterije), Munja, Zagreb (akumulatori), ETA, Požega (električni kućanski aparati), RIZ Odašiljači, Zagreb (odašiljači, antene, električna brojila), TUP, Dubrovnik (elektrode).

elektroindustrija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17613>.