STRUKE:

elektrokemija

elektrokemija (elektro- + kemija), dio fizikalne kemije koji se bavi međusobnom povezanošću električnih pojava i kemijskih reakcija te primjenom spoznaja i zakona o elektricitetu na istraživanje svojstava i strukture tvari. S tim su u vezi mnoge elektrokemijske pojave: teorija elektrolitske disocijacije i teorija jakih i slabih elektrolita, stanja i pojave na faznoj granici elektrode i otopine, elektrodni potencijal, struktura električnog dvostrukog sloja, električna provodnost otopina, elektrokapilarnost, polarizacija elektroda i pasiviranje, elektrokinetičke pojave te elektrokemijski procesi na elektrodama koji obuhvaćaju elektrolizu, elektrokemijske izvore struje i koroziju metala. Elektrokemiji pripadaju i mnogobrojne elektroanalitičke tehnike. (→ elektroanaliza)

Elektrokemija ima veliku važnost u industriji, jer se elektrolizom dobivaju ili pročišćavaju mnogi metali te neki proizvodi anorganske kemijske industrije, elektrokemijskim se postupcima metali zaštićuju od korozije, metalni ili metalizirani predmeti prevlače se drugim metalima, a elektrokemijski članci služe kao izvor električne energije (→ članak, električni; elektroda). U novije se doba sve više istražuju elektrokemijske pojave u biološkim sustavima (bioelektrokemija), utjecaj svjetlosti na elektrodne procese (fotoelektrokemija) i područje organske elektrokemijske sinteze. Temeljne zakone i teorije elektrokemije formulirali su ponajprije M. Faraday (1833), J. W. Hittorf (1859), S. A. Arrhenius (1887), W. F. Ostwald (1888) i W. H. Nernst (1889).

elektrokemija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17616>.