elektroluminiscencija

ilustracija
ELEKTROLUMINISCENCIJA, sastav kondenzatorske svjetiljke: 1. staklena ploča, 2. priključna traka, 3. vodljivi sloj, 4. ploča od elektroluminiscentne tvari, 5. ploča od kovine, 6. izvor izmjenične struje

elektroluminiscencija (elektro- + luminiscencija), svijetljenje nekih dielektričnih tvari pod utjecajem električne struje (npr. kada se nalaze u polju izmjenične struje). Pojavljuje se često kod tvari koje fluoresciraju ili fosforesciraju, ali i kod tvari koje ne pokazuju ni jednu od tih pojava. Iskorištava se za tzv. kondenzatorske svjetiljke, izvedene poput kondenzatora, koje – priključene na izmjeničnu struju – emitiraju difuznu svjetlost, a da za to nije potreban naročito visok napon. Na staklenoj ploči nalazi se vodljivi kovinski sloj koji služi kao jedna elektroda, ispod njega dielektrična ploča koja sadržava zrnca elektroluminiscentne tvari, a ispod toga kovinska ploča kao druga elektroda kondenzatora. Boja svjetlosti ovisi o frekvenciji izmjenične struje i o tvari. Primjenjuje se za izradbu brojčanika zidnih satova, za »svijetleće stropove«, da predmeti postanu u mraku vidljivi (npr. rasvjetne sklopke) itd. Elektroluminiscencija se primjenjuje i u pojačalima slike, npr. u posebnim vrstama fluorescentnih zastora za rad s rendgenskim aparatima. Pod djelovanjem električnog polja slika se na zastoru pojača, pa se tako omogućuje rad sa znatno manjim intenzitetom rendgenskih zraka. (→ luminiscencija)

elektroluminiscencija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17625>.