STRUKE:

elektromotorna sila

ilustracija
ELEKTROMOTORNA SILA

elektromotorna sila (kratica EMS), naziv kojim se prvotno označivao proizvedeni napon u unutrašnjosti el. izvora. Budući da je električni napon dimenzijski drukčija veličina nego što je u fizici definirana sila, mnogi autori izbjegavaju taj naziv pa elektromotornu silu radije nazivaju proizvedeni napon ili unutrašnji napon. – Napon je definiran kao razlika el. potencijala dviju točaka, a ta se različitost na polovima el. izvora dobije tako što se od jednoga mjesta u izvoru odvoje elektroni i prenesu na drugo mjesto. Time se dobije negativni pol izvora sa suviškom elektrona i pozitivni pol s manjkom elektrona. Ako se na polove izvora priključi neki el. aparat (el. trošilo), doći će pod utjecajem razlike potencijala do gibanja el. naboja elektrona, a to je električna struja. Da bi se trajno održavao potrebni napon na polovima izvora dok teče električna struja, mora se na polovima izvora stalno održavati razlika el. potencijala. To znači da unutar izvora mora neka strana sila trajno odvajati elektrone, koje, međutim, u električki neutralnim atomima materije Coulombova privlačna sila nastoji čvrsto držati uz pozitivnu jezgru atoma. Pri tom odvajanju elektrona troši se, dakle, neka strana energija, koja se pretvara u električnu energiju. Mjera za sposobnost izvora da potjera struju, tj. za elektromotornu silu izvora, može se brojčano izraziti količinom energije koja je potrošena za pomicanje jedinice količine elektriciteta. Na osnovi toga slijedi da se EMS (a to vrijedi općenito za napon) mjeri jedinicom koja se dobije tako što se jedinica energije podijeli s jedinicom količine elektriciteta. U međunarodnome sustavu jedinica: voltampersekunda podijeljena s ampersekundom daje jedinicu za mjerenje napona volt (V).

elektromotorna sila. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17640>.