elektromotorni pogon

elektromotorni pogon, sustav pogona pojedinih radnih strojeva i mehanizama ili čitavih radnih postrojenja u kojima mehanički rad obavlja jedan ili više elektromotora. Takav se pogon sastoji od elektromotora, uređaja za prijenos snage s osovine motora na radni mehanizam, sustava za upravljanje pogonom te sustava zaštite. Elektromotorni pogon može biti ručno upravljan, poluautomatiziran ili potpuno automatiziran, odnosno programski upravljan. U tehničkoj primjeni razlikuju se neregulirani i regulirani sustav elektromotornog pogona. Neregulirani sustav služi za pogon pojedinačnih složenih mehanizama, za koje se ne postavljaju zahtjevi u pogledu pokretanja, zaustavljanja, biranja brzine vrtnje, kao ni točnog održavanja definiranih iznosa mehaničkih ili električnih veličina ili provođenja unaprijed zadanih programa. Takvi su pogoni crpki, ventilatora, različitih mlinova, transportnih vrpca, dizalica, kompresora i dr. Regulirani se sustav primjenjuje za pogon radnih mehanizama kojima je, prema zahtjevima tehnol. procesa, ili radi uštede električne energije, pogonska stanja i parametre potrebno održavati stalnima ili ih mijenjati. Primjeri su takva elektromotornog pogona u strojevima za proizvodnju papira, valjaonicama metalnih vrpca i folija, pogonima osobnih dizala, servopogonima i dr. Osnovna je sastavnica elektromotornoga sustava elektromotor, koji se električnom energijom napaja obično preko sklopnog aparata i električnog upravljačkog uređaja. Za regulirani izmjenični elektromotorni pogon sve se više rabe energetski elektronički poluvodički frekvencijski pretvarači.

U programiranom elektromotornom pogonu upravlja se prema određenom programu, koji može biti stalan ili ga elektroničko računalo prilagođuje odvijanju procesa. Među najčešće zadatke što ih upravljanje mora riješiti ulazi pokretanje, zaustavljanje, promjena smjera, sinkronizacija s elektroenergetskom mrežom ili s drugim motorom, regulacija brzine vrtnje, ograničenje struje, zakretnoga momenta, brzine ili snage i sl. Danas se za velika postrojenja mreža prilagođuje zahtjevima pogona, a ne projektiraju se pogoni prema određenoj mreži. Pojedina područja primjene imaju posebne zahtjeve i svojstvena rješenja, kao npr. pogoni alatnih strojeva i strojeva za obradbu drva, valjaonice, tvornice papira, tekstilne tvornice, tvornice cementa, mlinovi, rudnički pogoni, strojevi za podzemno bušenje, liftovi, dizalice, transporteri, bageri, kompresori, pumpe i ventilatori, brodski pogoni i dr.

Važna je primjena elektromotornog pogona u realizaciji tzv. električne osovine, sustava od više elektromotornih pogona kojima se može ostvariti sinkroni pogon dvaju ili više mehanizama prostorno udaljenih ili smještenih tako da nije moguća primjena mehan. vratila. Električna se osovina primjenjuje na pokretnim mostovima, pokretnim zapornicama na branama, u posebnim alatnim strojevima te na velikim dizalicama.

U gospodarski razvijenim zemljama više od polovice ukupno proizvedene električne energije pretvara se elektromotornim pogonom u mehanički rad. Mnoge su prednosti primjene takva pogona, od toga da se elektromotori mogu načiniti u velikom rasponu snaga (od 1 mikrovata za elektron. sat do stotine megavata za pogon pumpi u sustavu reverzibilne hidroelektrane), do prednosti što je elektromotorni pogon ima pred drugim oblicima dobivanja mehan. rada s motrišta očuvanja i zaštite okoliša.

elektromotorni pogon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17641>.