Eötvös [œ'tvœš], József, barun od Vásárosneménya, madžarski političar i književnik (Budim, 3. IX. 1813 – Budimpešta, 2. II. 1871). Vođa reformističkoga pokreta, ali za razliku od L. Kossutha zalagao se za centraliziranu Habsburšku Monarhiju. Godine 1848. ministar prosvjete; nakon rujanske revolucije emigrirao u München. Vratio se u Madžarsku 1851., ušao 1861. u parlament. Nakon Austro-ugarske nagodbe (1867) kao ministar prosvjete (do 1871) stvorio osnove za moderno školstvo u Madžarskoj. Objavio romane: Kartuzijanci (A karthausi, 1839–41), Seoski bilježnik (A falu jegyzője, 1844–46), Madžarska u godini 1514. (Magyarország 1514-ben, 1847), u kojem se opisuju događaji za Dószine seljačke bune. Kulturno-politički spisi: Utjecaj vodećih ideja XIX. st. na državu (A tizenkilencedik század uralkodó eszméinek befolyása az álladalomra, I–II, 1851–54).
