epistema (franc. épistémè < grč. ἐπıστήμη: znanje, znanost), pojam M. Foucaulta iz njegove tzv. arheologijske faze (Riječi i stvari, 1966; Arheologija znanja, 1969). Tiče se »temeljnoga kodeksa« kakve povijesno određene kulture (npr. renesanse, klasicizma, modernizma), odn. apriornog ustroja njezinih jezičnih i perceptivnih shema, hijerarhija vrijednosti i praksi te mehanizama razmjene. Epistema određuje ne samo što će tvoriti odgovarajuće ljudsko iskustvo nego i kako će ono biti znanstveno eksplicirano. Time Foucault osporava humanističku ideju (kontinuirane) povijesti kao ishoda čovjekova »projekta«. Kritička je recepcija, međutim, upozorila da u takvoj zamisli izostaje obrazloženje prelaska iz jedne episteme u drugu, odn. nastanka neočekivanih »rezova« s obzirom na njihovu unutarnju homogenost.
