etnolingvistika (etno- + lingvistika), općenit naziv za granu lingvistike koja proučava jezik u odnosu prema etničkim zajednicama i njihovim kulturama. Često se ta proučavanja nazivaju i antropološkom lingvistikom. Kako se znanstv. područje antropologije preklapa sa sociologijom, to se i antropološka lingvistika preklapa sa sociolingvistikom. Tu znanost prožima pitanje u kolikoj je mjeri struktura nekoga jezika određena oblikom i sadržajem kulture uz koju se dotični jezik vezuje, ali i to koliko struktura pojedinog jezika određuje oblik i sadržaj dotične kulture. Neki antropološki lingvisti tvrde da ne postoje dva jezika koja su toliko slična da bi predstavljala istu društv. stvarnost. Rječnik nekoga jezika inventar je tema o kojima se u dotičnoj kulturi govori i koje je ta kultura kategorizirala kako bi protumačila svijet oko sebe.
Ističe se nekoliko karakterističnih tema te lingvističke grane. Različite kulture drugačije doživljavaju i kategoriziraju iste rodbinske veze, što je vidljivo iz sustava rodbinskoga nazivlja. Različito nazivlje u različitim jezicima upućuje na različite soc. konstrukcije stvarnosti.
Distribucija zamjenica ti i vi pri oslovljavanju znatno se razlikuje u kulturama koje govore bliskim eur. jezicima. Sličnu funkciju u nekim az. kulturama obavlja cijeli niz elaboriranih »honorifika«, kojima se oslovljavaju druge osobe prema dobi, rodbinskim vezama, položaju u društvu, itd.
Na istraživanje sklopa jezik–kultura–misao (kognicija) znatno je utjecala tzv. Sapir-Whorfova hipoteza, u duhu Humboldtovih ideja, po kojoj su mišljenje, pa i percepcija, određeni strukturom jezika kojim netko govori. Whorf je tvrdio da Indijanci Hopi, koji u svojem jeziku nemaju kategorije glagolskoga vremena, imaju temeljito drugačiji pojam vremena od govornika eur. jezika. U toj se optici dovodi u pitanje i prevođenje s jednoga jezika na drugi. Mnoge radikalne tvrdnje etnolingvistike ostaju sporne.
