STRUKE:

Farabi, al-

Farabi, al- (puno ime Muḥammad ibn Muḥammad ibn Tarẖān al-Fārābī [fa:ra:'bi:]), arapski filozof i mistik turskoga podrijetla (blizu Faraba, 870kraj Damaska, 950). Nazvan »Drugim učiteljem«, utemeljitelj filozofskog sustava, ugledni matematičar, liječnik, glazbenik, znalac turskog, perzijskog, sirskog jezika. Ostavio je oko 70 djela. Tri su glavne odlike njegova filozofskog nauka: 1) metafizička razlika biti i opstojnosti u stvorenih bića, gdje opstojnost nije konstitutivna značajka biti, već njezin predikat, akcident, 2) teorija o deset inteligencija i njihovu proistjecanju te 3) teorija profetstva, gdje identificira Anđela Spoznaje i Anđela Objave, što je po njemu bitan preduvjet poslaničke (profetske) filozofije. Glavna djela: Pogledi stanovnika uzoritoga grada (Ārā ahl al-madīna al-fādila), Klasifikacija znanosti (Iḥṣā al-‘ulūm), Slaganja u učenju dvojice mudraca, Platona i Aristotela (Al-Ğam‘bayn ra’yayn al-ḥakīmayn). Od njegova glavna djela s područja teorije glazbe, Velika knjiga o glazbi (Kitāb al-mūsīqī al-kabīr), sačuvan je samo trodijelni prvi dio Uvod u teoriju glazbe, u kojem raspravlja o fizikalnim temeljima glazbe, glazbalima (harfa, psalterij, rebab, pandora i dr.), ritmu i kompoziciji.

Farabi, al-. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18980>.