Farinacci [~na'č:i], Prospero, talijanski pravnik (Rim, 1. XI. 1544 – Rim, 31. XII. 1618). Nakon studija, završenoga vjerojatno 1566. u Perugi, stupio u službu vojvodâ Orsinijâ, a već 1568. postao službenikom Apostolske komore u Civitavecchiji. Bavio se odvjetništvom, osobito u kaznenim predmetima. Sveta Stolica povjeravala mu je važne slučajeve i dodjeljivala sudačke službe (Bologna, Rim). Radi korištenja dodijeljenih beneficija, stupio je 1594. u svećenički stalež. Proslavio se 1599. obranom Beatrice Cenci i njezinih sudionika; ta je epizoda postala i književnim predloškom (M. H. Stendhal, Corrado Ricci). Napisao je enciklopedijsko djelo Kaznena praksa i teorija (Praxis et theorica criminalis, 1614), tiskano u mnogo izdanja. Naišlo je na širok prijam u europskim zemljama pa je bilo poznato i u hrvatskim krajevima. Pripada najznačajnijim pravnim autorima pretprosvjetiteljskoga razdoblja, a njegovi su pogledi na inkvizicijski postupak, smisao kažnjavanja i torturu uvelike utjecali na europsko kontinentalno kazneno pravo.
