Fejérpataky [fε'je:rpαtαki], László, madžarski povjesničar (Eperjesen/Prešov, 17. VIII. 1857 – Budimpešta, 6. III. 1923). Po završetku školovanja na Sveučilištu u Budimpešti i na Carsko-kraljevskom povijesnom institutu u Beču 1884., radio kao privatni docent diplomatike na Sveučilištu u Budimpešti, kao kustos knjižnice Narodnoga muzeja u Budimpešti i kao tajnik Državnoga grboslovnog i rodoslovnog društva. Bio je urednik heraldičko-genealoškoga časopisa Turul. Od 1884. dopisni član Madžarske akademije znanosti, od 1893. njezin redoviti član i predstojnik Odjela za povijest. Bavio se istraživanjem madžarske srednjovjekovne povijesti iz područja diplomatike i grboslovlja. Skupljenu građu objavio je u Ispravama kralja Kolomana (Kálmán király oklevelei, 1892) i Grboslovnim spomenicima Madžarske (Monumenta Hungariae heraldica, I–II, 1901–03). Glavni radovi: Kraljevska kancelarija u doba Arpadovića (A királyi kancellária az Árpádok korában, 1885), Stare knjige računa madžarskih gradova (Magyarországi városok régi számadási könyvei, 1885) i Usporedno izdanje anonimnoga notara kralja Bele (Béla király névtelen jegyzőjének hasonmás-kiadása, 1892).
