fi (grčki φεῖ, pheĩ, φῖ, phĩ; Φ, φ).
1. Dvadeset prvo slovo grčkog alfabeta, jedan od grafema koji su u alfabet uvedeni naknadno. Obilježava aspirirani bezvučni okluziv ph (u kasnijem, bizantskom izgovoru bezvučni labiodentalni frikativ f), a kao oznaka broja može označavati glavnu, rednu ili priložnu varijantu broja petsto (φ′), odn. petsto tisuća (ˏφ).
2. U matematici, znak (φ) za kut.
3. U fizici, znak (Φ) za tok zračenja; znak (ΦS) za svjetlosni tok; znak (φ) za električni potencijal, poroznost, relativnu vlažnost i fazni pomak.