fikus ili smokva (lat. ficus: smokva) (Ficus), biljni rod s 800 do 1000 vazdazelenih, rjeđe listopadnih vrsta drveća i grmlja ili penjačica iz por. dudova (Moraceae). Vrste toga roda raširene su u tropskim i suptropskim područjima, a samo se neke mogu uzgajati izvan toga područja. Većina ih potječe iz istočne Indije i Polinezije. Mnoge se uzgajaju radi ploda, a mnoge kao ukrasne biljke. Drvo obiluje mliječnim sokom. Listovi su naizmjenični, rjeđe nasuprotni, obično cijela ruba. Cvjetovi su jednodomni, rjeđe dvodomni, zatvoreni u mesnatu, većinom kruškoliku plodu, smokvi. Najpoznatije vrste: Ficus carica, Ficus elastica (gumovača), Ficus pumila, Ficus bengalensis, Ficus religiosa (sveto drvo), Ficus pseudocarica, Ficus macrocarpa. Obična smokva (Ficus carica) listopadno je drvo visoko do 10 m, s malobrojnim debelim granama, loptaste, jajolike ili kišobranaste krošnje. Potječe iz Male Azije i Sredozemlja. Proširila se gotovo po svim kontinentima. U Hrvatskoj se uzgaja u Dalmaciji, Primorju, Istri, mjestimice i u Srijemu. Lišće pokriva ugl. vrhove grana, a raznoliko je tvrdo i veliko, tamnozelene boje. Veličina i oblik variraju kod različitih sorti. Smokva rodi već od 6. god., ponekad i prije, raste vrlo brzo, doživi do 100 god. i uvijek dobro rodi. Plodovi (smokve) važni su za ljudsku prehranu; osušene smokve sadrže do 60% šećera, a svježe do 20%. U Hrvatskoj ih ima više vrsta; najpoznatije su: bjelica, zamorčica, petrovača i zimnica. Gumovača (Ficus elastica) sobna je ukrasna biljka s velikim duguljasto-ovalnim listovima. Potječe iz vlažnih indokineskih prašuma, gdje naraste do 4 m visine. Iz mliječnog soka nekoliko desetaka god. starih biljaka dobiva se kaučuk. Na biljkama Ficus bengalensis i Ficus religiosa živi štitna uš Coccus lacca čijim se ubodom u granu iz biljnog soka razvije smola, poznata pod imenom šelak.
