florni elementi, skupine biljnih svojti nekoga područja razvrstane po određenom biljnogeografskom gledištu. Prema području nastanka biljnih svojti razlikuju se genoelementi (genetski florni elementi), prema današnjoj raširenosti geoelementi (geografski florni elementi), po vremenu nastanka kronoelementi (kronološki florni elementi), po smjeru useljavanja u dotično područje migroelementi, po fitocenološkoj pripadnosti cenoelementi. Za biljnogeogr. analizu flore najčešće se uzima geoelement koji ujedinjuje sve biljne svojte sa sličnim arealom. U flori Hrvatske najveće značenje imaju ovi geoelementi: 1. mediteranski (sredozemni), koji ujedinjuje sve biljne svojte sa središtem raširenosti u Sredozemlju; u okviru toga flornog elementa neke su svojte raširene najvećim dijelom Sredozemlja, pa se zovu općemediteranske (npr. Quercus ilex, Olea sylvestris, Ficus carica, Arbutus unedo, Smilax aspera, Myrtus communis), dok su druge ograničene na uža područja, kao ilirsko-mediteranske, istočnomediteranske, zapadnomediteranske, ili se pojavljuju i izvan Sredozemlja kao mediteransko-atlantske, mediteransko-pontske biljke i dr.; 2. južnoeuropski (submediteranski) florni elementi (npr. Quercus pubescens, Acer monspessulanum, Celtis australis); 3. ilirski (ilirsko-balkanski) florni elementi (npr. Acer obtusatum, Lilium carniolicum, Genista radiata); 4. srednjoeuropski florni elementi (npr. Carpinus betulus, Acer pseudoplatanus, Clematis vitalba); 5. europski florni elementi (npr. Acer campestre, A. platanoides, Quercus robur, Tilia cordata); 6. eurazijski florni elementi (npr. Convallaria majalis, Anemone nemorosa, Allium ursinum). Manje su zastupljeni: 7. pontski florni elementi (npr. Clematis integrifolia, Linaria genistifolia); 8. subatlantski florni elementi (npr. Calluna vulgaris, Cytisus scoparius); 9. borealni florni elementi (npr. Drosera rotundifolia, Calla palustris, Betula pubescens); 10. arkto-alpski florni elementi (npr. Dryas octopetala, Juniperus alpina). Biljnogeografska analiza hrvatske flore pokazuje veliku raščlanjenost, što joj uz razmjerno veliko florno bogatstvo (oko 5500 vrsta vaskularnih biljaka) daje značajke biljnogeografske osebujnosti.
