fluorometrija ili fluorimetrija (od fluorescencija + -metrija), osjetljiva analitička tehnika za utvrđivanje ili kvantitativno određivanje tvari na temelju pojave ili mjerenja intenziteta njihove fluorescencije s pomoću fluorometra, odn. spektrofluorometra. Tehnika je, dakako, ograničena na one tvari koje mogu fluorescirati ili se prevesti u oblik koji fluorescira. Otopina tvari koja se ispituje izloži se ultraljubičastomu zračenju, a nastala fluorescencija mjeri se fotoelektrički, i to pod pravim kutom na upadno zračenje. Fluorometrija se primjenjuje u analizi prehrambenih i farmaceutskih proizvoda, kliničkih uzoraka te organski i biološki važnih spojeva (bjelančevina, enzima, koenzima, alkaloida, steroida, vitamina, hormona).
