Fondra [fo'ndra], Lorenzo, hrvatski pjesnik, pisac i pravnik (Šibenik, X. 1644 – Zadar, 2. VII. 1709). Potomak plemićke obitelji talijanskog podrijetla koja se nastanila u Dalmaciji u XVII. st. Studij prava s doktoratom završio u Padovi (1662); djelovao kao odvjetnik u Zadru. Pomoćnik i savjetnik Svetog oficija i zastupnik franjevačke Provincije sv. Jeronima (od 1686), a potom i Bosne Srebrene; fiskalni zastupnik Zadra i Zadarske nadbiskupije (1687), fiskalni odvjetnik Zadra (1693) i rizničar zadarske općine (1694); od 1696. zastupnik državne riznice za cijelu Dalmaciju. Sudjelovao u sklapanju Karlovačkoga mira (1699); kao član povjerenstva koje je utvrđivalo granice između mletačke Dalmacije i Osmanskoga Carstva boravio je u Beču (1700) i o tijeku pregovora napisao Bečki dnevnik (Diario di Vienna, objavljen 1896/97); u rukopisu je ostao njegov dnevnik o razgraničenjima iz 1701. Bio je član plemićkih vijeća Zadra (1694) te Šibenika, Nina i Trogira (1695); 1700. odlikovan naslovom »conte veneto«. Kao zastupnik crkve sv. Šimuna djelovao na njezinu uređenju (1705–07). Pisao pjesme prigodnice; objavio opis borbi oko Čitluka i Ulcinja u doba Morejskoga rata 1684–99. Fondrino je glavno djelo posvećeno relikviji sv. Šimuna u Zadru (objavljeno 1855). Pisao preglede zadarske i dalmatinske povijesti, sačuvane u fragmentima.
