STRUKE:

Althusser, Louis

Althusser [altysε:'ʀ], Louis, francuski filozof i sociolog (Birmandreis, Alžir, 16. X. 1918La Verrière, nedaleko od Pariza, 22. X. 1990). Studirao na École normale supérieure u Parizu od 1939., ali je zbog sudjelovanja u obrani Francuske te višegodišnjeg zatočeništva u njemačkom logoru diplomirao tek 1947. U tom se razdoblju okrenuo komunizmu i marksističkoj filozofiji, a zbog posljedica zatočeništva sve je više mentalno pobolijevao te trajno bio pod terapijom (1980. doživio nervni slom i ubio suprugu Hélène Rytmann). Članom Francuske komunističke stranke (Parti communiste français – akronim PCF) postao je 1948. Prema stranci se često odnosio kritički, ali i afirmativno u odnosu na liberalnija strujanja unutar marksizma. U okviru marksističke filozofije utemeljio je zaseban smjer tzv. strukturalnoga marksizma zasnovanoga na francuskom strukturalizmu, a koji je stava kako je marksizam znanost temeljena na objektivno strukturiranim zakonitostima, a ne filozofija humanizma i utopizma kakvu su zastupale neke marksističke struje. Odbacivao je približavanje marksizma empirizmu, humanizmu, reformizmu, umjerenom socijalizmu, katolicizmu i egzistencijalizmu, osobito nakon procesa destaljinizacije, čime je zadržao »ortodoksniju« poziciju u odnosu na francuski marksizam toga razdoblja, zbog čega se razišao s mnogim suradnicima. U tumačenju Marxove teorije društva i njegovih epistemoloških doktrina, poriče Marxov humanizam i utvrđuje radikalnu razliku između hegelovske i marksističke dijalektike, zastupajući tezu o »epistemologijskom rezu« između Marxova znanstvenoga i ideološkoga razdoblja. Na temelju dijalektičkoga i historijskoga materijalizma, koje shvaća isključivo znanstveno, razvija filozofiju prakse. Sve razine društvenoga života zapravo su međuovisno strukturirane prakse (znanstvene, političke, ideologijske, gospodarske), a njihova ukupnost oblikuje određeno društvo kroz društvenu formaciju. Stoga ljudi nisu izvorno podijeljeni na klase, nego na prakse koje obavljaju, čime dinamički izgrađuju društvo. Bio je blizak i psihoanalizi, osobito Jacquesa Lacana. Utjecao je na mnoge francuske intelektualce lijevoga svjetonazora. Glavna djela: Za Marxa (Pour Marx, 1965), Kako čitati Kapital (Lire le Capital, I–II, 1965., suautor Etienne Balibar), Filozofija i spontana filozofija znanstvenika (Philosophie et philosophie spontanée des savants, 1967), Lenjin i filozofija (Lénine et la philosophie, 1969), Elementi samokritike (Éléments d’ autocritique, 1974), Budućnost traje dugo (L’avenir dure longtemps, 1992., posthumno).

Althusser, Louis. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2020>.