Frankapan, Franjo I., hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (Slunj, 1536 – Varaždin, 2. XII. 1572). Sin Jurja II. Slunjskog i Ane Blagajske. Maksimilijan II. imenovao ga je 1567. sa zagrebačkim biskupom J. Draškovićem za hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana. Većina mu je posjeda graničila s Bosanskim sandžakom i bila izložena stalnim osmanskim napadajima, pa je, učvršćujući gradove i utvrde, za njihovu obranu trošio sve svoje prihode. Zbog velike opasnosti Sabor je banovima dodijelio pravo pozivanja na ustanak (insurekcija), a Franjo I. je bio poznat kao mač i štit ostatka Ilirije, jer se isticao kao ratnik i vojskovođa. Zbog neprekidnoga ratovanja i gubitka imanja bio je financijski upropašten, pa je Sabor od kralja tražio da mu dodijeli neki grad s nasljednim pravom i prihodom. Umro je putujući na svoju svadbu u Moravskoj te bio pokopan u zagrebačkoj prvostolnici. Bio je posljednji iz slunjske loze Frankapana, pa je kraljevski fisk preuzeo njegova imanja.
