Frankapan, Nikola IV.

Frankapan, Nikola IV., hrvatsko-dalmatinski ban (?, nakon 17. X. 1352?, 26. VI. 1432). Jedini sin Ivana V. i Ane Goričke. Naslijedio je velike posjede (u početku je upravljao s majkom) kojima je kupovinom 1394. dodao Ribnik kod Ozlja, a zalogom kralja Sigismunda Luksemburgovca 1397. Ozalj te 1420-ih Bihać (s kotarom), Sokol, Ripač, Čoku, Rmanj, Knin, Lab, Vrliku, Ostrovicu i Skradin, Lučku županiju, Poljica i sve kraljevske Vlahe u Hrvatskoj; obilno je financirao Sigismunda pa mu je on te posjede potvrdio 1431. Nakon smrti svoje sestrične Elizabete Celjske 1422. zadržao je prihode dijela otoka Krka te Trsata, Bakra i Bribira koji su joj bili pripali u miraz. God. 1426. kralj ga je imenovao hrvatsko-dalmatinskim banom. Kao patron Senjske biskupije odbio je 1402. prihvatiti napuljskoga kandidata za biskupa, pa mu je papa zaprijetio izopćenjem. Hodočastio je 1411. u Svetu Zemlju i 1412. u Crikvenicu doveo pavline. Smatrao se srodnikom rimskih Frangipana koji su to prihvaćali, pa se nazivao Frangipan/Frankapan; papa Martin V. osobno mu je 1430. u Rimu potvrdio srodstvo s Frangipanima i dodijelio njihov grb. Imao je veliku obitelj.

Frankapan, Nikola IV.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20437>.