Frankapan, Nikola IX., hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (?, 1584 – Beč, 16. ili 17. IV. 1647). Sin Gašpara I. i Katarine Lenković. Školovao se u Ljubljani i Italiji, studirao u isusovaca u Grazu. Pri diobi obiteljskih imanja 1609. dobio Bosiljevo, Zvečaj i Novi. Krajiški je konjički kapetan bio 1602–08. i senjski veliki kapetan 1612–14. Odupirao se naseljavanju izbjeglica pred Osmanlijama na imanja Frankapana, ako su izuzeti iz njihove nadležnosti, i odbijao novčanu naknadu za ustupanje Gomirja, Vrbovskog i Moravica, jer ju je držao premalenom. Upozoravao je na problem naseljavanja novoga stanovništva na području Banske Hrvatske, jer je ono i ondje bilo u austrijskoj i krajiškoj, a ne u hrvatskoj ingerenciji. Sukobljavao se s krajiškim oficirima, pa mu je general V. Kisel 1604. oduzeo konjaničku kapetaniju, a 1614. sâm se odrekao senjske kapetanije. Venecija mu je zbog zaštite uskoka 1615. razorila solane i gradove Novi i Ledenice. U Uskočkom ratu 1615–17. s bratom Vukom II. Krstom ratovao je u Kvarnerskom primorju, Istri, Furlaniji i Goričkoj. God. 1616. kralj Matija imenovao ga je hrvatsko-slavonsko-dalmatinskim banom, u Pragu je 1617. položio prisegu i bio postavljen za zapovjednika Banske krajine; staleži su ga 1618. neuspješno predlagali za generala i zapovjednika Hrvatske i Primorske krajine. Hrvatski ga je sabor 1619. postavio za konjaničkoga kapetana Kraljevstva, da bi ga 1621. optužio kao silnika, pa je bio primoran dati ostavku. Kralj ga je 1622. nevoljko razriješio banstva. God. 1632. sudjelovao je u gušenju bune u Ogulinu. Gradove Bosiljevo i Novi, kaštel Zvečaj i pokretnine ostavio je bratu Vuku II. Krsti i njegovim sinovima. Oporučno je darovao više crkava i samostana te utemeljio zavod Frangepaneum u Zagrebu iz čije bi se zaklade školovali siromašni učenici iz hrvatskih zemalja. Balzamiran je u Beču i pokopan u franjevačkoj crkvi Blažene Djevice Marije od Milosti na Trsatu.
