Frankapan, Vuk II. Krsto, general i zapovjednik Hrvatske i Primorske krajine (?, oko 1578 – ?, prije 13. V. 1652). Sin Gašpara I. i Katarine Lenković. Školovao se u Ljubljani i Italiji. Od mladih je dana bio u vojnoj službi u Hrvatskoj krajini; kapetan u Tounju 1605. i Ogulinu 1611–22. te kapetan Vlaha (potpisao se 1622. kao »cesarove svitlosti general i kapetan ogulinski, gojmirski i vsih Vlahov«), zapovjednik u Modrušu 1612., namjesnik Hrvatske krajine 1619–26. i veliki senjski kapetan 1623–64. Osim toga, bio je tajni carski vijećnik i komornik, zemaljski kapetan Opavskoga vojvodstva u Šleskoj te general i zapovjednik Hrvatske i Primorske krajine 1626–52. Smatrajući ga najbližim srodnikom, posljednji rimski Frangipan Mario oporučio je svoje posjede Vuku II. Krsti i njegovim nasljednicima, ali su tu oporuku uspjeli osporiti moliški Frangipani, pa je oporučitelj predao imanja kardinalu Barberiniju. U Kvarnerskom primorju, Istri, Furlaniji i Goričkoj sudjelovao protiv Mlečana u Uskočkom ratu (1615–17), a Osmanlije je porazio kraj Karlovca 1626. i 1627. Smatra se da Hrvatska i Primorska krajina za njegova službovanja nikad nisu bile bolje čuvane od Osmanlija. God. 1634. kupio je imanje i grad Brežice u Sloveniji. Unatoč kraljevu odobrenju 1645., zbog protivljenja Johanna Albrechta Herbersteina, nije uspio obnoviti Karlobag radi sprječavanja osmanskog prodora u Podgorje. Iako je u svojem naslovu isticao nadležnost nad izbjeglicama pred Osmanlijama, protivio se njihovu naseljavanju na posjede Frankapana, jer su podređivani krajiškim zapovjednicima; bio je primoran na popuštanje pa je na opustjela imanja naseljavao i sâm izbjeglice pred Osmanlijama, ali i Slovence (Kranjce). Nakon smrti braće Jurja III. i Nikole IX. pripali su mu Novigrad na Dobri, Zvečaj, Severin, Bosiljevo, Črnomelj i Novi. Potaknuo je dolazak franjevaca u Karlovac i pomogao proširiti crkvu na Trsatu, pa mu je F. Glavinić 1628. posvetio svoj Cvit svetih.
