Franul, hrvatska plemićka obitelj. Vjerojatno podrijetlom iz Albanije; od XVI. st. djeluje u Lovranu, a od XVII. st. i u Rijeci. Prvi odvjetak spomenut 1689. u Rijeci bio je doktor prava Ivan Krstitelj (u. 1715), sudski namjesnik (1690–91), općinski savjetnik (1696); zbog zasluga u Ratu za španjolsku baštinu (1701–14) kralj Karlo VI. podijelio mu je 1712. viteško plemstvo i grb te pridjevak »von Weissenthurn«. U drugoj polovici XVIII. st. isticao se doktor prava, općinski tajnik, sudac, rektor i prisjednik trgovačkog društva Ivan Franjo, sin Mihovila Jeronima; njegova su braća svećenik Vid Antun i Franjo Ksaver (rođ. 1742); sva su braća navedena u popisu riječkoga plemstva iz 1764. Vincenc (1771–1817), pravnik i slovničar, djelovao je 1803. kao javni bilježnik u Trstu; 1811. sastavio je slovensku slovnicu namijenjenu Talijanima; 1815. imenovan je vladinim nadzornikom za privatne ilirske škole u Trstu. Vincencov sin Aleksandar (1803–59) bio je komesar Okružnog ureda Dalmatinskoga namjesništva u Splitu (1846), a drugi sin Ludovik (1811–94) kapetan (1848) u glavnom stožeru inženjerije u Beču. Sredinom XIX. st. djelovao je pješački časnik Josip. Odvjetci obitelji žive i danas u Rijeci i Zagrebu.
