struka(e): |

frottola [frɔ't:ola] (tal.).

1. U književnosti, vrsta talijanske srednjovjekovne strofe izgrađene na besmislici i dosjetki, nepravilna metra i rime, slična nekim oblicima iz drugih europskih pjesništva (→ fatras). Srodna joj je barzeletta. Tijekom XIV. st. razvija se u smjeru epigrama, što joj pridaje bitnu didaktičnu dimenziju.

2. U glazbi, vrsta višeglasne kompozicije pučkoga značaja koja se razvila i njegovala najviše u sjevernoj Italiji u posljednjim desetljećima XV. i početkom XVI. st. Skladala se na stihove istoimene pjesničke forme (ali i na stihove ode, soneta i dr.), a sadržaj je bio najčešće ljubavni. Glazba je slijedila metričku i ritmičku shemu teksta. Frottola je bila najčešće četveroglasna i po građi homofonska: gornjemu je glasu (pjevač) bila povjerena glavna melodijska linija, a ostali (instrumentalisti ili pjevači) dopunjavali su ga. Najznatniji su skladatelji frottola M. Cara i B. Tromboncino. Nakon 1530. frottolu su istisnuli iz prakse drugi oblici (madrigal, villanella i dr.).

Citiranje:

frottola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/frottola>.