fundamentalizam (prema lat. fundamentum: temelj, osnova), vraćanje na temeljne istine i praksu neke religije i ideologije, naučavanja; isključiv nastup, pod izlikom vraćanja na izvor, prema drugim pogledima na svijet i religijama. Pojam je u novije doba vezan uz probuđeni konzervativni islam, nazivan islamski fundamentalizam. Označava također one kršćanske zajednice koje doslovno tumače Bibliju i zastupaju mišljenje da u njoj nema nikakvih zabluda, tj. odbacuju povijesna i teološka tumačenja biblijskoga sadržaja. Moderni fundamentalizam razvio se u drugoj polovici XIX. stoljeća u SAD-u kao odgovor na rastući liberalni protestantizam. Na Biblijskoj konferenciji 1895. u Niagari proglašeni su zaključci koji su poslije nazvani pet točaka fundamentalizma: literalna (doslovna) nepogrješivost Biblije, božanstvo Isusa Krista, njegovo djevičansko rođenje, supsticionarna teorija o ispaštanju grijeha i uskrsnuće Kristova tijela. Niz rasprava objavljenih (1910–14) pod naslovom Temeljna načela (The Fundamentals) imao je velik odjek na engleskom govornom području i oko 1920. podijelio američke protestante na dva tabora: fundamentaliste i moderniste. Protestantske zajednice fundamentalističke tradicije nazivaju se konzervativni evangelici. U islamu se pojam analogno primjenjuje na doslovno tumačenje Kurana i naglašavanje njegova značenja kao zakonske i ritualne norme za modernog čovjeka (npr. zabrana alkohola i opojnih sredstava, zajmova, rastave braka i sl.) i pokušaje sprječavanja prodora zapadnoga duha u islamske zajednice. Američka akademija znanosti i umjetnosti proklamirala je 1991. neku vrstu fundamentalističkog programa (The Fundamentalism Project) kao reakciju na pogubne posljedice modernoga sekularnog pogleda na svijet i život te povratak istinskim vrjednotama. Od 1980-ih ponovno jača židovski fundamentalizam dijelom utemeljen na ortodoksnome židovstvu, a dijelom na političkim nastojanjima religioznih stranaka – tzv. religiozni cionizam.
