Furić, Miroslav, hrvatski fizičar (Davor, 31. I. 1941). Brat Krešimira Furića. Diplomirao (1964) i doktorirao (1970) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je i radio od 1980., redoviti profesor od 1986., profesor emeritus od 2012. Radio u Institutu »Ruđer Bošković« 1965–71. i 1974–79. Tijekom gostovanja na Sveučilištu Južne Kalifornije u Los Angelesu (1971–72) otkrio mehanizam u kojem nuklearni projektil vrši reakciju na dijelu jezgre. Na Sveučilištu Rice (Texas) bio je koordinator srednjoenergijskog eksperimenta 81 u Los Alamosu (1972–74, 1977–79). Kroz CERN-ov međunarodni natječaj (1975–76) ušao je u istraživanja pionske apsorpcije na atomskim jezgrama. Suotkrivač je apsorpcijskog mehanizma za pion na tri nukleona. Voditelj je prve hrvatske skupine korisnika koja je poslije sudjelovala i u eksperimentima sa zaustavljenim kaonima (u Nacionalnom laboratoriju u Brookhavenu, SAD) i u prvoj elektroprodukciji stranosti (CEBAF, SAD). Upućivanjem hrvatskih fizičara u CERN potaknuo je rad na visokoenergijskoj fizici u Hrvatskoj. Dobitnik Nagrade za znanstvenoistraživački rad »Ruđer Bošković« (1987) i Nagrade »J. J. Strossmayer« (1992). Autor je sveučilišnog udžbenika Moderne fizikalne metode, tehnike i mjerenja (1992) i suautor priručnika Počela fizike (1994).
