struka(e):
Gabrieli, Giovanni
talijanski skladatelj i orguljaš
Rođen(a): Venecija, između 1554. i 1557.
Umr(la)o: Venecija, 12. VII. 1612.

Gabrieli [~ε:'li], Giovanni, talijanski skladatelj i orguljaš (Venecija, između 1554. i 1557Venecija, 12. VII. 1612). Nećak A. Gabrielija, kod kojega je učio glazbu i kojega je 1585. naslijedio kao prvi orguljaš crkve sv. Marka u Veneciji. Od 1575. do 1579. boravio je u Münchenu, možda na usavršavanju kod O. di Lassa. Nakon 1600. postigao europsku slavu kao skladatelj, pa je kao učitelj privlačio u Veneciju mnoge mlade, poglavito sjevernjačke skladatelje (npr. H. L. Hassler i H. Schütz). Uz C. Monteverdija bio je najznačajniji venecijanski skladatelj na prijelazu iz XVI. u XVII. stoljeće. Budući da je tek manji dio njegova opusa tiskan za života, a veći nakon smrti, kronologija nastanka njegovih djela vrlo je nesigurna. U usporedbi s G. P. da Palestrinom i O. di Lassom Gabrielijev je opus razmjerno malen i sastoji se pretežito od sakralne i instrumentalne glazbe. Na području vokalne glazbe (ukupno 137 djela) pretežu sakralna glazba, dvije zbirke tzv. symphoniae sacrae (tek jedna tiskana za života, 1597), moteti, a 30-ak svjetovnih madrigala objavljeno mu je u različitim zbirkama između 1575. i 1600. Na polju instrumentalne glazbe ostavio je intonatione, ricercare, kancone, tokate, sonate, ukupno 74 djela. Gabrieli je kao skladatelj izrastao iz venecijanske tradicije XVI. stoljeća (osobito tehnike višezbornosti), ali je u posljednjoj fazi djelovanja bitno sudjelovao u izgradnji novoga stila XVII. stoljeća s jakim utjecajem na njemačku ranobaroknu glazbu. Njegova Sonata pian & forte iz 1597. smatra se prvom skladbom s tzv. terasastom dinamikom, jednom od bitnih odlika baroknoga stila.

Citiranje:

Gabrieli, Giovanni. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/gabrieli-giovanni>.