Gadamer, Hans-Georg

ilustracija
GADAMER, Hans-Georg

Gadamer [ga:'daməɹ], Hans-Georg, njemački filozof (Marburg na Lahnu, 11. II. 1900Heidelberg, 13. III. 2002). Osnivač i glavni zastupnik filozofske hermeneutike. Studirao filozofiju kod R. Hönigswalda i P. Natorpa, N. Hartmanna i M. Heideggera. Od 1939. profesor u Leipzigu, 1947. u Frankfurtu na Majni, 1949. u Heidelbergu. Osnivač (1953) i dugogodišnji urednik časopisa Philosophische Rundschau. Umirovljen 1968. U svojem glavnom djelu Istina i metoda (Wahrheit und Methode, 1960), za razliku od tradicionalnog razumijevanja hermeneutike kao pomoćne discipline teologije, filologije i pravnih znanosti, tj. kao »umijeća razumijevanja«, Gadamer hermeneutiku univerzalizira, odnosno u njoj vidi univerzalni aspekt filozofije. To znači da filozofska hermeneutika postaje univerzalnom filozofskom teorijom cjeline čovjekova povijesnoga iskustva. Pritom središnji pojam povijesnoga i egzistencijskoga čovjekova iskustva – pojam razumijevanja – koji, nasuprot tradicionalnomu shvaćanju razumijevanja kao jednog od oblika spoznajnoga ponašanja subjekta po normi metodske znanstvene svijesti, prema Gadameru ima status temeljnog obilježja povijesne čovjekove egzistencije, mišljene kao uvijek otvoreno povijesno kretanje razumijevanja. Njegova filozofska hermeneutika posebice se okreće jeziku koji, razumljen kao medij sveukupnoga povijesnoga govora i razgovora i kao uvjet mogućnosti svakog čovjekova iskustva i otvaranja svijetu, nije shvaćen kao puki instrument, organon, tj. puko oruđe, nego kao »bitak koji se može razumjeti«. Tako je prema Gadameru na djelu osebujna hermeneutička ontologija kojoj je posljednji horizont jezik.

U općem se smislu Gadamerova filozofska hermeneutika može razumjeti kao osebujna rehabilitacija duhovnih znanosti i duhovnoznanstvenog iskustva uopće, u opreci prema apsolutiziranju metodskoga diktata modernih empirijskih znanosti i protiv scijentizma općenito. Ostala značajnija djela: Platonova dijalektička etika (Platos dialektische Ethik, 1931), Manji spisi (Kleine Schriften, I–IV, 1967–77), Hegelova dijalektika (Hegels Dialektik, 1971), Tko sam ja a tko si ti?: komentar nizu pjesama Paula Celana »Kristal daha« (Wer bin Ich und wer bist Du?: Ein Kommentar zu Paul Celans Gedichtfolge »Atemkristall«, 1973), Filozofijska antropologija (Philosophische Anthropologie, 1974), Um u doba znanosti (Vernunft im Zeitalter der Wissenschaft, 1976), Aktualnost lijepoga (Die Aktualität des Schönen, 1977), Heideggerovi putevi: studije o kasnim radovima (Heideggers Wege: Studien zum Spätwerk, 1983), Pohvala teoriji (Lob der Theorie, 1983), Naslijeđe Europe (Das Erbe Europas, 1989), Početak filozofije (Der Anfang der Philosophie, 1996).

Gadamer, Hans-Georg. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20964>.