struka(e):
Gaj, Velimir
hrvatski pisac
Rođen(a): Zagreb, 10. IV. 1845.
Umr(la)o: Zagreb, 2. VIII. 1902.

Gaj, Velimir, hrvatski pisac (Zagreb, 10. IV. 1845Zagreb, 2. VIII. 1902). Sin Ljudevita, vođe ilirskoga pokreta. Studij prava s doktoratom završio u Zagrebu (1866). Bio je pristav pri Zemaljskoj vladi u Zagrebu, otpušten iz političkih razloga. Sredio je očevu bogatu knjižnicu i popratio bibliografskom studijom (Knjižnica Gajeva, 1875). Sa sestrom Slavom uređivao je Danicu ilirsku (1863–67), potom pokrenuo Književnu zabavu hrvatsko-srbsku (1868–72). Pisao je pjesme, novele, putopise, književne i kazališne kritike, igrokaze, povijesne i zemljopisne članke te prevodio uglavnom s klasičnih jezika. Pjesme, bez umjetničkog dometa, zajedno s nekim prijevodima objavio je u zbirci Lira (I–II, 1870–71). Osim poeme Nikola Zrinski (1866) i poučne komedije Grabancijaš preporođen (1882), napisao je predgovor i tumač za knjigu B. Karnarutića Vazetje Sigeta grada (1866). Angažirao se i u rješavanju bosanskog pitanja zauzimajući se za pripojenje Bosne Hrvatskoj (Balkan-divan, 1878).

Citiranje:

Gaj, Velimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/gaj-velimir>.