STRUKE:

Galápagos

ilustracija
GALÁPAGOS, golema kornjača
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

Galápagos [gala'paγοs] ili Colón [kolɔ'n] (službeno), otočna skupina u istočnome dijelu Tihog oceana; obuhvaća 8010 km². Pripada Ekvadoru, od kojega je udaljena oko 1000 km. Otoci su brdoviti (do 1707 m na Isabeli), vulkanskoga podrijetla. Od 13 otoka većih od 10 km² (samo 5 su naseljena) najveći su Isabela (engleski Albemarle; 4588 km²), Santa Cruz (Indefatigable; 986 km²), Fernandina (Narborough; 642 km²), San Salvador/Santiago (James; 585 km²) i San Cristóbal (Chatham; 558 km²). Otoci su još uvijek vulkanski aktivni; na otoku Fernandini nalazi se jedan (posljednja erupcija bila je 2009), a na Isabeli 5 aktivnih vulkana. U području otočja Galápagos susreće se hladna Peruanska (Humboldtova) struja s toplom vodom iz Panamskoga zaljeva, pa se snizuje temperatura površinskoga sloja vode te otočje ide među najhladnija područja na ekvatoru (srednja godišnja temperatura na obali iznosi 23 do 24 °C). Biljni pokrivač otočja sastoji se od oko 700 biljnih vrsta, od kojih je, zbog izolirana položaja arhipelaga, 40% endemičnih. Na niskim područjima uspijevaju kaktusi i trnovito grmlje, a u višima se razvila gusta šuma mimoza, akacija, paprati s lijanama i epifitima. Najviši vrhunci pokriveni su travom. Fauna je otočja Galápagos, zbog endemičnih vrsta, jedna od najznačajnijih na Zemlji. Ondje endemično žive goleme kopnene kornjače (Testudo vicina). Po kornjačama je otočje dobilo ime (španjolski galápago: kornjača). Čuveni su i morski legvani (iguane), a mnogo endema ima među pticama, kukcima, paucima i kopnenim puževima. Na pašnjacima žive stada podivljalih konja, magaraca, goveda i svinja. Vrsta velikog albatrosa, koja živi oko rta Horn, gnijezdi se na otočju Galápagos. U hladnoj Peruanskoj (Humboldtovoj) struji ima raznovrsnih riba. Charles Darwin, Alfred Russel Wallace i mnogi drugi biolozi crpli su dokaze za različite biološke hipoteze iz flore i faune toga otočja. Da se sačuva rijetka fauna, stavila je ekvadorska vlada 1934. otočje pod državnu zaštitu i zabranila svaki lov; 1959. oko 90% površine otočja proglašeno je nacionalnim parkom (danas 97,5%); 1964. osnovana je biološka istraživačka postaja »Charles Darwin« na otoku Santa Cruz pod pokroviteljstvom UNESCO-a, 1978. uvršteni su na UNESCO-ov popis svjetske prirodne baštine, a od 2001. pod zaštitom je UNESCO-a i morski rezervat (proglašen 1998) koji obuhvaća oko 133 000 km² okolnoga mora.

Na otočju živi 24 124 st. (2010), koji se bave poljoprivredom, ribarstvom i turizmom (204 400 posjetitelja 2013). Najnaseljeniji je otok San Cristóbal s glavnim naseljem cijelog arhipelaga Puerto Baquerizo Moreno (6496 st., 2010). Uzgaja se kava, pamuk, šećerna trska, žitarice i agrumi te stoka. Izvozi se riba, šećer, rum, voće, kava i koža. Zračna luka nalazi se na otočiću Baltra, sjeverno od Santa Cruza.

Otočje Galápagos otkrio je 1535. na putu za Peru panamski biskup Tomás de Berlanga. U XVII. st. jedno od gusarskih skloništa. Točan geografski položaj otoka odredila je znamenita biološka ekspedicija Beagle (1835), u kojoj je sudjelovao Charles Darwin. Ekvador ih je okupirao 1832., a poslije i kolonizirao. Od 1973. administrativno čine pokrajinu Ekvadora.

Galápagos. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21043>.