Gavran, Miro

Gavran, Miro, hrvatski pripovjedač, romanopisac i dramatičar (Gornja Trnava, 3. V. 1961). Diplomirao dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1986. Dramaturg (1986–89) i umjetnički direktor (1989–92) zagrebačkoga Teatra &TD, u kojem je pokrenuo projekt Suvremena hrvatska drama (1990–92) i Dramsku biblioteku. God. 1995. osnovao je u Zagrebu Epilog teatar, koji je izvodio njegove dramske tekstove, a 2002. Teatar Gavran. Piše drame (Kreontova Antigona, 1983; Urotnici, 1985; Noć bogova, 1986; Ljubavi Georgea Washingtona, 1988; Čehov je Tolstoju rekao zbogom, 1989; Muž moje žene, 1991; Pacijent doktora Freuda, 1993; Zaboravi Hollywood, 1997; Vrijeme je za komediju, 2001; Hotel Babilon, 2002; Kako ubiti predsjednika, 2004. i dr.), koje su osim u Hrvatskoj izvođene u Sloveniji, Poljskoj, Bugarskoj, Madžarskoj, BiH, Nizozemskoj, SAD-u i drugdje. Objavljuje i romane (Zaboravljeni sin, 1989; Kako smo lomili noge, 1995; Klara, 1997; Margita, 1999; Judita, 2001; Krstitelj, 2002; Poncije Pilat, 2004) zbirku pripovijedaka (Mali neobični ljudi, 1989) te prozu za djecu (Svašta u mojoj glavi, Kako je tata osvojio mamu, Pokušaj zaboraviti i dr.). Autor je desetak drama za djecu, više radiodrama te scenarija za film Djed i baka se rastaju.

Gavran, Miro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21438>.