Geiger-Eichorn [gại'gəɹ ại':hɔrn], Antonija, hrvatska pijanistica i glasovirska pedagoginja (Rzeszów, Poljska, 4. I. 1893 – Zagreb, 1. VII. 1971). Glasovir najprije učila kod Anke Barbit-Krežma u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda, potom studirala na Konzervatoriju u Pragu i na Akademiji u Beču (diplomirala 1909). Usavršavala se u Majstorskoj školi bečke akademije u klasi F. Busonija i I. Godowskoga, koju je završila 1911. i tom prigodom dobila Austrijsku državnu nagradu. Profesor glasovira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1920–40. i 1945–60 (za II. svjetskog rata internirana u Italiji). U mladosti muzicirala s golemim uspjehom u velikim europskim glazbenim središtima. Njezin pijanizam, odnjegovan na bečkoj pijanističkoj tradiciji, odlikovao se izrazitom virtuoznošću. Osim standardnoga repertoara mnogo izvodila hrvatske autore (Pejačević, Kunc, Papandopulo, Cipra, Bjelinski). Dobila je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1965).
