STRUKE:

ambijent

ambijent (od lat. ambiens, genitiv ambientis: koji okružuje).

1. Sredina, okoliš, okolina (prirodni, društveni, kulturni ambijent).

2. U ekologiji, skup fizikalnokemijskih (svjetlost, temperatura, salinitet itd.) i bioloških uvjeta (zajednica s drugim organizmima), koji omogućuju život i pun razvitak organizama. Svaki je organizam prilagođen životu u određenoj biološkoj okolini koja mu najbolje odgovara. Neki organizmi pokazuju veću sposobnost prilagodbe na promjenu okoline, a neki manju ili gotovo nikakvu, pa se prema tome dijele na eurihorne i stenohorne; ako npr. žive u moru i podnose ili ne podnose promjene saliniteta – na eurihaline ili stenohaline. Općenito se ambijenti dijele na kopnene (nadzemni, podzemni), vodene (morski, slatkovodni) i prijelazne. Među morskim ambijentima razlikuju se: litoral, pelagijal, bental; među slatkovodnima: jezerski, riječni, močvarni. Od prijelaznih, karakteristični su po svojoj flori i fauni ambijenti bočate vode, žala i grebena. Svi oblici ekoloških ambijenata zajedno čine biosferu.

ambijent. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2155>.