geminate (prema lat. geminare: udvostručivati, udvajati), suglasnici kojima je artikulacija za polovicu produljena (ali ne dosežu dvostruku dužinu) a intenzitet artikulacije pojačan. Takvi suglasnici najčešće pripadaju dvama slogovima (ambisilabički suglasnici). U nekim jezicima geminate su fakultativne ili pak afektivne, npr. illuminer: obasjati normalno se u franc. izgovara [ilyminẹ'], ali se pri insistiranju (ili pri afektiranju) može izgovarati i [il:yminẹ']. No geminate su u talijanskom u fonološkoj (razlikovnoj) opoziciji prema negeminiranim (»običnim«) suglasnicima: fata: vila ~ fatta: učinjena, cade: pada ~ cadde: pao je, pala je, fuga: bijeg ~ fugga: neka bježi, luci: svjetla ~ lucci: štuke, mogio: smožden ~ moggio: vagan, cane: pas ~ canne: trstike, caro: drag, skup ~ carro: kola itd. Geminate imaju razlikovnu (fonološku) funkciju također u madžarskom, finskom, arapskom i drugim jezicima. Kadšto se geminatama naziva i udvostručeno pisanje suglasnika kada oni nisu u izgovoru ni produljeni ni intenzivniji. Primjerice u njemačkom ili u švedskom, udvostručeno pisanje suglasnika označuje da je samoglasnik prije njega kratak (njem. Rotte: četa [rɔ'tə] prema /der/ rote…: crveni [ro:'tə]).
