Geza II. Arpadović

Geza II. Arpadović, hrvatsko-ugarski kralj od 1141. do 1162 (?, oko 1130?, 31. V. 1162). Najstariji sin Bele II. Za njegove maloljetnosti državom su upravljali majka mu Jelena i njezin brat, ban i palatin Beloš. Godine 1146. Geza II. porazio je Kolomanova sina Borisa, pretendenta na hrvatsko-ugarsko prijestolje, i njegova saveznika austrijskoga markgrofa Henrika Jasomirgotta. Nekoliko godina poslije (1150) pritekao je u pomoć Srbima u ratu protiv Bizanta. Nakon poraza srpske i ugarske vojske na rijeci Tari, bizantska je vojska osvojila Zemun (1151) te opustošila Srijem i istočnu Slavoniju. Kada je Boris 1154. poginuo, Geza II. proglasio je svojega sina Stjepana suvladarom i ponovno ušao u rat protiv Bizanta; u tom ratu, koji je trajao do 1156., sudjelovao je bosanski ban Borič. Prvi je od Arpadovića pozvao veće skupine naseljenika (Sasa) iz Nizozemske i s Rajne te ih naselio u Zips i Erdelj. Nakon Gezine smrti došlo je do borba između pretendenata na hrvatsko-ugarsko prijestolje – Gezina sina Stjepana i Gezine braće, biz. štićenika Ladislava i Stjepana.

Geza II. Arpadović. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21873>.