STRUKE:

gimnastika

ilustracija
GIMNASTIKA, ritmičko-športska gimnastika: ekipna vježba s obručima, Bugarska
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7

gimnastika (grč. γυμναστıϰή, prema γυμνάζεıν: vježbati), sustav odabranih tjelesnih vježbi, katkad uz uporabu pomagala i sprava, kojima je svrha razvoj, povećavanje i održavanje čovjekovih motoričkih sposobnosti, postizanje okretnosti, gipkosti, brzine i koordinacije pokreta, snage i izdržljivosti te jačanje zdravlja. Među specifičnim vrstama gimnastike izdvajaju se natjecateljska, funkcionalna, estetska i primijenjena gimnastika. Natjecateljska gimnastika obuhvaća športsku gimnastiku, ritmičko-športsku gimnastiku i športsku akrobatiku. Funkcionalna gimnastika naziva se i medicinskom, terapeutskom i korektivnom, a njome se nastoji popraviti tjelesno stanje organizma narušeno bolešću, deformitetom, ozljedom, ili pak jednostranošću rada. Estetska ili ritmička gimnastika omogućuje oblikovanje skladnih ritmičkih pokreta uz glazbu, često i s pomoću rekvizita (lopta, vrpca, obruč, čunj i dr.). Primijenjena gimnastika služi za razvijanje posebnih sposobnosti potrebnih za pojedine športske grane, npr. za skijanje.

Gimnastičkim vježbama u najširem smislu bavili su se davno prije Krista narodi Kine, Indije, Egipta i dr. Kao sustav tjelesnog odgoja gimnastika se razvila najprije u antičkoj Grčkoj, posebno u gimnazijima, kao dio odgoja i postizanja skladna tjelesnoga razvoja. Velik poticaj gimnastici dale su antičke obredne svetkovine, koje su se razvile u velike manifestacije, a među njima su bile i OI. Otkako su se antičke OI prestale održavati, gimnastika je ponovno oživjela tek u doba renesanse. U XVIII. st. pojavili su se sustavi tjelesnog odgoja prema utvrđenim pravilima, od kojih su se u XIX. st. razvili nacionalni gimnastički sustavi kao Lingov u Švedskoj, Jahnov u Njemačkoj, Tyršev (sokolski) u Češkoj i dr.

U Hrvatskoj se gimnastika razvijala pod utjecajem sokolskoga gimnastičkog sustava. Zahvaljujući sokolskomu pokretu redovito se počela odvijati nastava tjelesnog odgoja, koja je od 1874. u hrvatskim osnovnim školama postala obvezna. Prvo sokolsko društvo u Hrvatskoj osnovano je iste godine u Zagrebu pod imenom Hrvatski sokol. Prvo nadmetanje održano je u Zagrebu 1877., a 1890. pokrenut je časopis Gimnastika. Ubrzo su se sokolska društva počela osnivati i u drugim hrvatskim gradovima. Natjecanja u gimnastici obvezno su bila u programu sokolskih sletova. Hrvatski sokolski savez primljen je 1907. u članstvo Međunarodne gimnastičke federacije. Gimnastička vrsta Hrvatskoga sokola sudjelovala je 1911. na svjetskom prvenstvu u športskoj gimnastici, što je bio prvi nastup, pod vlastitom zastavom, jedne hrvatske športske reprezentacije na velikome međunarodnom natjecanju. Nakon II. svjetskog rata, Gimnastički savez Hrvatske utemeljen je 1948. Od 1951. gimnastičari su djelovali u sklopu Saveza za tjelesni odgoj Partizan Hrvatske. Samostalni gimnastički savez ponovno je osnovan 1962. U Zagrebu je 1957. održana gimnaestrada, a 1982. Svjetski kup u gimnastici. U posljdnje vrijeme ostvareni su značajni rezultati. Filip Ude, u disciplini konj s hvataljkama, osvojio je 2 srebrne medalje (europsko prvenstvo 2008., OI 2008) te srebrnu medalju na parteru na Mediteranskim igrama 2009., a Marijo Možnik srebrnu i zlatnu medalju na europskim prvenstvima 2012. i 2015. u vježbi na preči te broncu na svjetskom prvenstvu 2014.

gimnastika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22013>.