Američki građanski rat

ilustracija
AMERIČKI GRAĐANSKI RAT, bitka kraj Arkansas Posta 11. I. 1863., litografija, Washington, Kongresna knjižnica
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4

Američki građanski rat (1861–65), sukob između sjevernih država federalne Unije Sjedinjenih Američkih Država s 11 odcijepljenih južnih članica, koje su činile Konfederaciju SAD-a. Izbijanje sukoba vrhunac je desetljećima dugih nesuglasica oko doktrine o pravima država, trgovine i ropstva, ali i bitnih društveno-kulturnih vrijednosnih različitosti.

Izbor republikanskoga kandidata A. Lincolna za predsjednika SAD-a bio je povod za secesiju dijela južnih država. Premda je Lincoln bio spreman na kompromisno rješenje koje je uključivalo i održavanje ropstva u robovlasničkim državama (Crittendenov kompromis; Cowinov amandman), Južna Karolina napustila je Uniju već 20. XII. 1860., a slijedili su je Mississippi, Florida, Alabama, Georgia, Louisiana i Texas, koji su 4. II. 1861. u Montgomeryju (Alabama) proglasili Konfederaciju Sjedinjenih Država Amerike. Ubrzo su joj pristupili Virginia, Arkansas, Tennessee i Sjeverna Karolina. Jug je Uniju smatrao pluralističkom ligom suverenih političkih jedinica, od kojih je svaka samostalno ratificirala Ustav prenoseći dio ovlasti na središnju vladu. Napade na robovlasnički sustav držali su kršenjem suverenosti. Sjeveru je Unija bila nacionalna država sa svim pripadajućim pravima. Očuvanje zajednice, ukidanje ropstva i jamčenje političkih i građanskih prava, osnovni su ratni ciljevi unionista. Rat je započeo napadom južnjačkoga topništva na federalnu utvrdu Fort Sumter u Charlestonu u travnju 1861. Neuspjehom sjevernjačkog udara na glavni grad Konfederacije Richmond 21. VII. 1861. kraj Bull Runa, postalo je jasno da su se pravila vojevanja promijenila. Južnjački general R. E. Lee namjeravao je, prenošenjem sukoba na prostor Sjevera, pokazati da je skupo i nemoguće prisiliti Konfederaciju na ostanak u Uniji. Sjever je želio pomorskom blokadom izolirati južne države, prepoloviti Konfederaciju i udariti na Richmond. Nakon sukoba oklopnjača Monitora i Merrimacka i gubitka New Orleansa u travnju 1862., Jug je pomorski bio gotovo posve izoliran. Taktika Juga sve do bitke kraj Gettysburga 1–3. VII. 1863. bila je ofenzivna, jer se priželjkivala intervencija Francuske i Velike Britanije. Zauzimanjem Vicksburga 4. VII. 1863. unionistički general U. S. Grant ovladao je dolinom Mississippija, a general W. T. Sherman, osvajanjem Atlante 2. IX. 1864., prešao Georgiju i izbio na Atlantik. Nakon više poraza Unije u Marylandu i Pennsylvaniji preokret u ratu donijela je desetomjesečna opsada Petersburga, njezin kraj i osvojenje Richmonda 3. IV. 1865. te konačna Leejeva predaja kraj Appomattoxa 9. IV. 1865. Američki građanski rat, koji je stvorio američku naciju, bio je tranzicijski sukob s mnogobrojnim značajkama modernoga vojevanja. Primjena Napoleonove strategije uz usavršene precizne puške velikog dometa rezultirali su velikim žrtvama na objema stranama (ubijeno je 620 000 ljudi). Prevagu nisu donijeli bolji konfederativni generali (Lee, T. J. Jackson, J. E. Johnston), nego unionistička sirovinska, gospodarska, financijska i pomorska nadmoć, prednosti u živoj sili te razvijenije prometne mreže, a donekle i bolje sposobnosti Lincolna od predsjednika Konfederacije Jeffersona Davisa. Jug su razdirala velika prava država članica, gubitak volje za otporom i moralne dvojbe oko ropstva. Ukinuće ropstva proglašeno je 1863., a potvrđeno XIII. i XIV. amandmanom na Ustav. Proširene su ingerencije središnje vlasti i sudova, stvorena je jedinstvena nacionalna valuta i bankovni sustav, pobijedile su vrijednosti slobodnoga kapitalizma, a zemlja se industrijalizirala.

Američki građanski rat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2214>.