struka(e):

glaukom (prema grč. γλαυϰός: plavkastozelenkast) (zelena mrena), kompleksni sindrom, kojemu je vodeći simptom povišen unutarnji očni tlak s posljedičnim ispadom dijelova rubnoga vidnog polja te s oštećenjem mrežničnih stanica i vidnoga živca. Može biti prirođen (hidroftalmus) ili se javlja tijekom života kao primaran, bez znakova drugih očnih bolesti, odn. sekundaran, kao posljedica drugih patoloških promjena u oku. Kronični glaukom razvija se nezamjetljivo, bez subjektivnih simptoma, pa se nerijetko otkrije slučajno. Akutni glaukom nastupa s naglim napadom jakih bolova u oku i glavi, padom vidne oštrine, viđenjem kolobara duginih boja oko izvora svjetlosti, tvrdoćom oka, zelenkastim odsjajem iz zjenice koja je proširena. Medikamentno i kirurško liječenje ima za cilj sniziti intraokularni tlak bilo smanjenjem produkcije očne vodice, bilo olakšavanjem njezina otjecanja iz očne jabučice. Svi oblici glaukoma mogu završiti potpunim gubitkom vida (apsolutni glaukom); 15 do 20% svih slijepih izgubilo je vid zbog glaukoma.

Citiranje:

glaukom. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/glaukom>.