Glavić, Šimun, hrvatski pisac glagoljaš (Šibenik, oko 1490 – vjerojatno Zadar, nakon rujna 1564). Franjevac trećoredac, bio je gvardijan u nekoliko samostana, od 1543. i 1562. tri puta provincijal Dalmatinsko-istarske provincije, na kojem je položaju uspio dobiti neke povlastice za provinciju. Od 1529. do 1557. sastavljao je glagoljicom, uglavnom čakavski, a dijelom i arhaiziranim jezikom, rukopis što je po njemu poslije dobio ime Glavićev zbornik. Radi se o osobnom priručniku franjevca trećoredca s tekstovima potrebnima redovnicima samostana. Sadržava Regulu franjevaca trećoredaca, Konstitucije iz 1492., Testament sv. Franje, krnji Plač Gospin, dvije kronike (od početka svijeta do 1542. i 1522. do 1529) i druge tekstove. Glavni mu je uzor bio glagoljaški pisac Š. Klimantović (početak XVI. st.) kojega su slijedili mnogi glagoljaški pisci. U izvorima se spominje i kao glazbenik.
