Gliha, Oton

ilustracija
GLIHA, Oton
ilustracija1ilustracija2

Gliha, Oton, hrvatski slikar (Črnomelj, Slovenija, 21. V. 1914Zagreb, 20. VI. 1999). Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1937 (Lj. Babić, O. Mujadžić, M. Tartaglia). U ranom razdoblju slikao mrtve prirode i portrete u duhu Cézanneova slikarstva i iskustvima francuskih fovista (Tri oraha, 1940; Autoportret, 1940). Od 1945. sve više slikao krajolike novog sklada boja i harmonija odnosa (Krčki pejsaž – Omišalj, 1946; Jurandvor, 1954) te sve slobodnije obrađivao površinu i prostor u figuralnim kompozicijama (Autoportret s kozom, 1947). Od 1954. započinje proces sažimanja likovnih elemenata; tada nastaje slika Primorje, prvo djelo iz velikoga ciklusa Gromače. U likovnu materiju prenosio je ritam gromača, sugestivno izražavao svoj doživljaj krajolika stvarajući apstraktna djela. Prostor je sveden na plohu, crtež se osamostalio, a osnovni plastički elementi postali su srodni kaligrafiji glagoljice (Krčke gromače, 1957); u tome je ciklusu blizak informelističkom shvaćanju površine. Nakon 1963. nastala su klasična djela treptava ritma, koja ostvaruju iluziju svjetlosnog i prostornog beskraja (Gromače 5–63, 1963); tijekom 1970-ih isticao je kromatski ritam (Gromače 5–79, 1979), a u slijedeća dva desetljeća snagom boje stvarao svjetlost i prostor slike (Gromače 3–95, 1995). Autor je impozantna crtačkog opusa i dviju mapa grafika, zidnih slika, kamenih mozaika (hotel »Ad Turres« u Crikvenici, 1969) te svečanoga zastora HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci (Bakarske gromače, 1981). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1976).

Gliha, Oton. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22284>.