gnojiva

gnojiva, mineralne ili organske tvari, dobivene prirodnim ili industrijskim putem, koje sadrže hraniva potrebna za razvoj i proizvodnju biljaka. Hraniva koja biljke trebaju u većim količinama nazivaju se biogeni makroelementi, a ona koja su potrebna u znatno manjim količinama biogeni mikroelementi.

Prema sastavu gnojiva se dijele na organska i mineralna. Organska gnojiva sadrže veće količine org. tvari, a malo makrohraniva i mikrohraniva, dok mineralna gnojiva sadrže veće količine osnovnih hraniva (aktivne tvari), a u pravilu ne sadrže org. spojeve u kojima hranjive tvari nisu izravno pristupačne biljkama.

Organska se gnojiva često nazivaju i prirodnima, jer se dobivaju iz tvari biljnog ili životinjskog podrijetla, a mineralna umjetnima, jer su proizvod industrije. Ima i mineralnih gnojiva (čilska salitra, kalijeve soli) kojih ima i u prirodi, ali se zbog industr. pročišćavanja ubrajaju u umjetna. Slično je i s koštanim brašnom, koje se zbog svoje industr. proizvodnje također ubraja u umjetna, a po svojem je podrijetlu i osobinama prirodno gnojivo.

Organska gnojiva

Organska gnojiva sadrže znatnu količinu org. tvarî biljnog ili životinjskog podrijetla u kojima se nalaze hraniva, bilo u obliku složenih org. spojeva ili u obliku jednostavnih mineralnih soli. Organska gnojiva moraju u tlu, osim opskrbe biljaka hranivima, osigurati uvjete za prisutnost i rad mikroorganizama koji omogućuju razgradnju org. tvari. Kako bi hraniva vezana u gnojivima bila pristupačna biljkama, gnojiva moraju djelovati tako da održavaju i poboljšavaju strukturu tla, vodno-zračni režim i biol. osobine tla, tj. moraju održavati plodnost tla.

Organska su gnojiva raznorodna, a obuhvaćaju različite otpatke biljnog i životinjskog podrijetla, koji ostaju pri poljoprivr. i industr. proizvodnji, u naseljima i sl.

Stajski gnoj

Stajski gnoj najstarije je org. gnojivo, smjesa krutih i tekućih izmetina domaćih životinja i stelje. To je univerzalno gnojivo, jer je izvor humusa i jer sadrži makroelemente, mikroelemente i korisne mikroorganizme. Stajskim gnojem obogaćuje se tlo hranivima, popravlja mikrobiol. aktivnost tla, struktura i vodno-zračni režim. Prosječno miješano zrelo stajsko gnojivo sadrži (u %): N 0,50; P2O5 0,25; K2O 0,65; CaO 0,60; MgO 0,18; org. tvari 18,0; vode 75. Kakvoća mu je vrlo različita, a ovisi o vrsti, prehrani i dobi životinja od kojih je poteklo, o stelji, spremanju, primjeni i sl. Hraniva se u svježem stajskom gnoju moraju najprije, s pomoću mikroorganizama, mineralizirati, tj., gnoj mora »sazrjeti«.

Gnojnica

Gnojnicu sačinjavaju tekuće izmetine domaćih životinja. Prosječno sadrži (u %): N 0,22; P2O5 0,01; K2O 0,45; org. tvari 0,8; vode približno 98.

Gnojovka ili tekući stajski gnoj

Gnojovka ili tekući stajski gnoj sastoji se od krutih i tekućih izmetina domaćih životinja i vode. Proizvodi se uglavnom u planinskim krajevima, gdje nema dovoljno stelje, a njome se gnoje ugl. travnjaci.

Kompost

Kompost je gnojivo koje se priprema od različitih otpadaka u gospodarstvu (biljni i životinjski otpatci, treset, gnoj od peradi i sl.). Udio hraniva ovisi o materijalu koji se kompostira i uvjetima mineralizacije. Prosječni zreli kompost sadrži (u %): N 0,35; P2O5 0,20; K2O 0,25; CaO 2 do 3; org. tvari 10 do 50; vode 30. Kompost se najčešće primjenjuje u povrtlarstvu i cvjećarstvu, napose za uzgoj u staklenicima.

Zelena gnojidba ili sideracija

Zelena gnojidba ili sideracija također je org. gnojidba, kod koje se kultivirane zelene biljke zaoru (npr. djeteline, lupine, grahorice). Time se tlo obogaćuje lako topljivom org. tvari i hranivima, napose dušikom. Zelenom se gnojidbom popravljaju i fizikalna svojstva tla.

Mineralna ili anorganska gnojiva

Mineralna ili anorganska gnojiva sadrže hranjive tvari u obliku anorg. spojeva i u njihov sastav org. tvari nikad ne ulaze. Sastavljena su od mineralnih tvari i sadrže hranjive elemente u anorg. obliku, različite razgradljivosti i nejednake pristupačnosti biljkama. Dobivaju se izravno iz prirodnih nalazišta ili industr. preradbom (mehaničkom ili kemijskom) pojedinih minerala, kao sporedni proizvodi kem. ili metalurške industrije, ili pak sintetskim putem u kem. industriji. Prema broju i udjelu hranjivih elemenata mineralna gnojiva dijele se na jednostavna i složena. Jednostavna mineralna gnojiva sadrže ugl. jedan hranjivi element, pa se prema vrsti tih elemenata dijele na: dušična, magnezijeva i vapnena ili kalcijeva gnojiva.

Dušična gnojiva

Dušična gnojiva, u svojem sastavu imaju dušik kao hranjivi element. Prema obliku u kojem se nalazi dušik, razlikuju se nitratna, amonijeva, amonijevo-nitratna i amidna gnojiva. Sva su nitratna gnojiva potpuno topljiva u vodi. Njihovo je djelovanje vrlo brzo i djelotvorno, ali postoji opasnost od ispiranja. Često se primjenjuju za prihranjivanje usjeva i za uklanjanje nedostatka dušika. Važnija su nitratna gnojiva čilska salitra (s 15% N), sintetska salitra (16% N) i kalcijeva (norveška) salitra (15,5% N i 28% CaO). Od amonijevih mineralnih gnojiva najpoznatiji je amonsulfat (s oko 21% N i 24,2% S). Bezvodni (anhidrirani) amonijak jedno je od najkoncentriranijih gnojiva (82% N). Za njegovu su primjenu potrebne mjere opreza zbog mogućnosti eksplozije ili požara. U amonijevo-nitratnim gnojivima dušik se nalazi u nitratnom amonijskom obliku pa se biljka nitratnim oblikom koristi odmah, a amonijski se veže na koloide tla i može služiti za kasniju prehranu. – Kalcijev amonijev nitrat (KAN, nitromonkal, kalkamon) primjenjuje se osobito za kisela tla (N 20,5% do 27%, 10 do 20% CaO i 0 do 7,5% MgO). – Urea ili karbamid ima visok udio dušika, oko 45%. Lako je topljiva i pretvara se preko amonkarbonata u amonijski, a kad postoje uvjeti, u nitratni oblik.

Fosforna gnojiva

Fosforna gnojiva znatno se razlikuju s obzirom na oblike u kojima se u njima nalazi fosfor i s obzirom na topljivost. Glavna gnojiva sadrže fosfor u obliku monokalcijeva, dikalcijeva ili trikalcijeva fosfata. Lako su topljiva fosforna gnojiva superfosfati, srednje topljiva termofosfati i Thomasov fosfat, a teško su topljivi fino mljeveni sirovi fosfati. U obliku monokalcijeva fosfata fosfor se nalazi u superfosfatu (16 do 21% P2O5, oko 31% SO3, i oko 27% CaO). Superfosfati se mogu upotrijebiti za sve kulture, a često im se dodaju i različiti mikroelementi. Udio fosfora u dikalcijevim fosfatima kreće se između 19 i 35% P2O5. Važni su dikalcijevi fosfati precipitat, koji se mnogo koristi u proizvodnji kompleksnih gnojiva, i termofosfat. Jedan je od najvažnijih termofosfata rhenania fosfat (25 do 28% P2O5 i oko 30% Ca), od kojega je gotovo ukupna fosforna kiselina pristupačna biljci. Sirovina iz koje se dobivaju fosforna gnojiva sirovi su fosfati ili fosforiti. Bolji sirovi fosfati sadrže 20 do 35% P2O5 i 40 do 54% CaO u obliku trikalcijevih fosfata. Poznato je fosforno gnojivo i Thomasov fosfat (12 do 16% P2O5), koji se dobiva kao sporedni proizvod pri proizvodnji čelika. Prikladan je za kisela tla i višegodišnje kulture. Visoko su koncentrirana fosforna gnojiva metafosfati: kalcijev metafosfat sadrži 60 do 65% P2O5 a kalijev 60% P2O5 i 40% K2O. Kalijeva gnojiva dijele se na gnojiva s klorom, bez klora, siromašna magnezijem i bogata magnezijem. Kalijevo gnojivo s klorom 40%-tna je kalijeva sol (40% K2O), koja sadrži kalij pretežito u obliku KCl. To gnojivo nije prikladno za kulture kod kojih klor nepovoljno utječe na kvalitetu (npr. kod krumpira i povrća). Kalijeva su gnojiva bez klora kalijev sulfat, kalijev metafosfat i kalijev nitrat. Kalijeva su gnojiva bogata magnezijem patent-kalij, kainit, kameks, reformkali, emgekali i dr.

Magnezijeva gnojiva

Magnezijeva su gnojiva magnezijev sulfat, magnezijev klorid, magnezijev oksid ili hidroklorid i dr. Osim toga, postoje magnezijeva gnojiva koja sadrže i druga hraniva, kao dolomit, magnezijev nitrat, magnezijev ortofosfat, kalijev-magnezijev fosfat i dr.

Vapnena ili kalcijeva gnojiva

Vapnena ili kalcijeva gnojiva dodaju se tlu ne samo kao izvor kalcija već i za popravljanje svojstava tla. Kalcij se može dodati u obliku fino mljevena vapnenca (80 do 95% CaO), u obliku kalcijeva oksida (živo vapno, 70 do 95% CaO) ili gašenog vapna (60 do 70% CaO). Kalcij sadrže i mnoga druga gnojiva.

Složena mineralna gnojiva

Složena mineralna gnojiva sadrže dva ili tri hranjiva elementa – dušik, fosfor, kalij (N-P-K). Miješana su mineralna gnojiva ona u kojima su dušik, fosfor i kalij zastupljeni kao obične fiz. mješavine jednostavnih mineralnih gnojiva. Kompleksna su mineralna gnojiva ona u kojima su hranjivi elementi kemijski vezani u kompleksnim kem. spojevima, u topljivim i za biljke lako pristupačnim oblicima. Obično sadrže sva tri potrebna hranjiva elementa (N, P, K) i proizvode se kem. putem u industriji, za razliku od miješanih gnojiva koja se proizvode često i izvan industrije, izravno na poljoprivr. gospodarstvima.

Mikrognojiva

Mikrognojiva se dijele – prema mikroelementima, koji su njihov najvažniji sastojak – na borova, željezna, manganova, bakrova, cinkova i molibdenova. Osim toga, postoje mikrognojiva koja sadrže više mikroelemenata ili sve biogene mikroelemente. Kao mikrognojiva mogu se primijeniti soli nekog elementa, različiti sporedni industr. proizvodi i dr.

Prema namjeni, gnojiva se dijele na osnovna i dopunska, a prema brzini djelovanja, na ona s brzim i sporim djelovanjem. Osnovna gnojiva povećavaju plodnost tla a istodobno i udio hranjivih tvari u njemu. To su uglavnom org. gnojiva: fosforitno brašno, koštano brašno i dr.

Pod utjecajem različitih kemijskih, fizikalnih, biokemijskih i bioloških procesa, gnojiva moraju u tlu proći određene promjene kako bi hraniva postala pristupačna biljkama. Dopunska gnojiva pružaju biljkama pojedine hranjive tvari u obliku koji im je izravno pristupačan. Zato ona djeluju brzo na rast i razvoj usjeva tijekom vegetacije i tako dopunjavaju moguće nedostatke osnovne prehrane ranije dodanih org. gnojiva.

Tlo je jedno od osnovnih prirodnih bogatstava za održanje života na Zemlji. Kako bi ono to uistinu i ostalo, tlo ne smije biti zagađeno otrovnim tvarima štetnima za zdravlje čovjeka i životinja, kojima se u organizam unose hranom što se na tom tlu proizvodi. Poznato je da 75% štetnih nitrata (prema nekim autorima čak 90%) uđe u čovjekov organizam s hranom, posebno s povrćem. Većina autora koji su istraživali taj problem slaže se da danas dušična gnojiva predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi, posebice pri nekontroliranoj primjeni. U sustavu tlo–voda–biljka–atmosfera sve je aktualniji problem teških kovina, posebno onih koje ne pripadaju biogenim elementima, kao što su npr. kadmij i olovo, a djeluju isključivo toksično. Koncentracije teških kovina mogu se znatno povisiti uporabom mineralnih gnojiva (posebno fosfornih), uporabom sredstava za zaštitu bilja na osnovi teških kovina i zagađenjem iz industrije, uporabom otpadnih muljeva i nepravilno pripremljena komposta te na uzgojnim površinama uz prometne ceste. Zato se u svijetu sve više širi tzv. održiva ili organsko-biološka, odnosno ekološka poljoprivredna proizvodnja, gdje se izostavlja ili potpuno zabranjuje primjena mineralnih gnojiva i svih kem. sredstava za zaštitu bilja.

U prilikama u kojim se Hrvatska danas nalazi, s još uglavnom nezagađenim tlom i okolišem, bitno je odrediti pravu mjeru uporabe gnojiva, kako se ne bi, kao u nekih bogatih i razvijenih zemalja, kasno spoznalo gdje se pogriješilo.

gnojiva. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 26.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22431>.