Goglia [go'ļa], Antun, hrvatski glazbeni pisac (Rijeka, 7. III. 1867 – Zagreb, 3. XI. 1958). Profesionalni pravnik, sudac, banski savjetnik i predavač na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Glazbenu naobrazbu stekao u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda. Amaterski nastupao kao violončelist. Iznimnom sposobnošću sistematizacije sabrao kao kroničar veliku građu iz novije hrvatske glazbene povijesti te objavio (časopis Sv. Cecilija, zasebni radovi) veći niz povijesno-biografskih radova koji su poslije poslužili kao jedan od temelja za pisanje povijesti hrvatske glazbene kulture. Objavio biografije o A. Vancašu, Gj. Eisenhuthu, F. Pokornom, I. Zajcu, N. Falleru, B. Široli, M. Trnini, J. K. Wisneru-Morgensternu i dr. Najznačajniji su Goglini tiskani povijesni napisi Hrvatski glazbeni zavod 1827–1927 (1927), Komorna muzika u Zagrebu (1930) i Orkestralna muzika u Zagrebu (1935).
