Golub, Ivan, hrvatski teolog, pjesnik, književni prevoditelj i kulturni povjesničar (Kalinovac kraj Đurđevca, 21. VI. 1930 – Zagreb, 25. X. 2018). Teologiju diplomirao u Zagrebu 1958., a na Gregoriani u Rimu 1963. doktorirao disertacijom o J. Križaniću. Profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (od 2001. profesor emeritus), Papinskome orijentalnom institutu, član Međunarodne teološke komisije u Rimu, dopisni član HAZU i Austrijske akademije znanosti. Osnivač Instituta za ekumensku teologiju i dijalog 1986. te njegov predstojnik. Objavio mnogobrojne teološke radove, posebice iz dogmatske antropologije (Bog stvoritelj, 1965; Duh Sveti u Crkvi, 1975; Prijatelj Božji, 1975; Dar dana šestoga, 1999), radove o I. Paštriću i J. Kloviću te bibliografske, povijesne, kulturološke i književne prinose. Posebice su priznata njegova opsežna, raznorodna istraživanja života i djela J. Križanića (Biografska pozadina Križanićevih djela, 1974; Slavenstvo Jurja Križanića, 1983. i dr.). Na hrvatskom standardu, materinskome dijalektu te latinskome i talijanskome jeziku pisao refleksivnu liriku izražene osjećajnosti. Preuzimajući tradicionalne vrjednote hrvatskoga pjesništva, stihove obilježio kršćanskom intertekstualnošću (Maximus in minimis, 1978; Kalnovečki razgovori, 1979; Strasni život, 1983; Izabrana blizina, 1988; Trag, 1993; Oči, 1994; Lice osame – Ultima solitudo personae, 1997; Moji Božići, 1998. i dr.). Njegova meditativno-poetska proza, teološki utemeljena, s čovjekom kao slikom Božjom, apologija je prisnosti i blizine (Čežnja za licem, 1981; Svjetiljka za vazda, 1984; Od kompromisa do ljubavi, 1984; Ususret dolasku, 1985). Pisao i dnevničko-putopisnu prozu (Mjesec nad Tiberom, 1986; Hodočasnik u Hrvatsku, 1997).
