Grančarić, Slavomir, hrvatski skladatelj (Zadar, 8. VII. 1878 – Zagreb, 22. II. 1941). Glazbeno se obrazovao u Zagrebu, Beču, Pragu i Parizu. Između 1905. i 1912. djelovao je kao glazbenik u Livnu, Senju, Travniku i Karlovcu. Od 1912. do 1919. boravio u Beču baveći se uglavnom neglazbenim djelatnostima. Između 1919. i 1941. djelovao u Karlovcu, Negotinu, Pirotu i Osijeku. Nevelik Grančarićev skladateljski opus (opere, orkestralna i vokalna djela, crkvena glazba) svjedoči o vještini i talentu tipičnog izdanka glazbene moderne, s izrazitom sklonošću prema rapsodičnim oblicima. Instrumentator u tradiciji dvořákovskog (Adagio con tristezza) i kasnoimpresionističkog (Ocean, Pad carstva, Sodoma) orkestralnog zvuka, Grančarić je na prijelazu drugog u treće desetljeće XX. stoljeća iznenada osvojio pozornost javnosti i kritike, ponajprije svojim zanatskim umijećem, da bi zatim u njegovoj drugoj polovici bio potpuno zaboravljen.
