Grassi [gra's:i], Ernesto, talijanski filozof (Milano, 2. V. 1902 – München, 6. XI. 1990). Profesor u Münchenu, Južnoj Americi i SAD-u. U svojoj filozofiji nastoji rehabilitirati talijanski humanizam, napose G. Vica, a njemačka filozofija trajna je Grassijeva tema u osvjetljivanju novovjekovnoga mišljenja, utemeljenja moderniteta i novoga humanističkog shvaćanja čovjeka i zbilje. Smatrajući da nepovezanost izravnog iskustva i teorijskoga mišljenja zatvara mogućnost promišljanja suvremenosti, posebno se bavio nedostatnostima estetičke pozicije (po čemu je najpoznatiji), odnosom riječi i slike, problemom metafore i retorikom (zapažena recepcija u SAD-u) kao filozofijom. Glavna djela: Problem Platonove metafizike (Il problema della metafisica platonica, 1932), O prioritetu logosa (Vom Vorrang des Logos, 1939), Obrana individualnoga života (Verteidigung des individuellen Lebens, 1946), Umjetnost i mit (Kunst und Mythos, 1957), Teorija o lijepome u antici (Die Theorie des Schönen in der Antike, 1962), Moć slike: nemoć racionalnog jezika (Macht des Bildes: Ohnmacht der rationalen Sprache, 1970), Moć mašte (Die Macht der Phantasie, 1979), Uvod u filozofske probleme humanizma (Einführung in philosophische Probleme des Humanismus, 1986), Nečuvena metafora (La metafora inaudita, 1990).
