ampir

ilustracija
AMPIR, François Gérard, Portret Madame Récamier, Pariz, Musée Carnavalet
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7

ampir (franc. empire [8118pi:'ʀ]: carstvo), stil kasnoga klasicizma u Francuskoj, nastao u doba Napoleona I. i dominirao unutrašnjom dekoracijom, umjetničkim obrtom i modom približno do 1830; raširio se po cijeloj Europi, sve do Rusije. U arhitekturi i dekoraciji interijera primjenjuju se elementi grčke, rimske i, pod utjecajem Napoleonovih vojnih pohoda, egipatske umjetnosti te renesanse. Na razvitak i širenje ampira utječu graditelji Ch. Percier i P.-F.-L. Fontaine, koji preuređuju dvorce Malmaison, Saint-Cloud i Tuileries i od 1801. objavljuju svoje nacrte (Recueil de décorations intérieures). U Parizu se izgrađuje Rue de Rivoli, podižu se slavoluci (Carousel, Percier i Fontaine 1806–08), stupovi (trg Vendôme, J.-B. Lepère, J. Gondoin), Hram slave za Veliku armiju (crkva Ste Marie Madeleine, P. A. Vignon). Često se forme velikih umjetničkih spomenika staroga vijeka (hramovi, piramide, sfinge, obelisci) rabe za razmjerno male proizvode umjetničkoga obrta, svijećnjake, satove, kamine. U dekoriranju unutrašnjih zidova i pokućstva prevladavaju strogo pravocrtno raščlanjivanje i simetrija. U proizvodnji pokućstva (komode, sekreteri, konzole, stolovi, taburei, psihe i noćni ormarići), u kojoj se ističe Jacob Desmalter, prednost se daje mahagoniju, čiju sjajnu površinu urešuju intarzije i aplikacije u sedefu, bjelokosti, porculanu i fino cizeliranoj bronci (radovi P.-Ph. Thomirea). Važna je novost obilna upotreba tkanine u dekoraciji unutrašnjosti; za tapetirane dijelove upotrebljavaju se teške tkanine (damast, velur, brokat) te svila i saten, a krevet-brod dobiva bogatu draperiju baldahina.

Ampir je znatno utjecao na modu. Ženska odjeća s visoko podignutim strukom i dugim naborima do tla, produženima straga u kratku povlaku, pokazuje strogu jednostavnost svojom jednobojnom, najčešće bijelom tkaninom i štedljivim ukrasom (meandar obruba i opasač). Muškarci nose frak, široke hlače i dug kaput. Premda alegorijski i mitološki motivi često izražavaju raskoš Carstva, Napoleon usmjeruje slike i na suvremene teme (J. L. David, Krunjenje; A. J. Gros, Okuženi u Jaffi) i u slikama traži preciznost detalja koja će odlikovati i portrete toga doba.

U Hrvatskoj je pojava ampira dijelom vezana uz dio teritorija koji je ušao u sastav Ilirskih provincija pod francuskom vlašću (1805–13). Premda su tada na tome području građene uglavnom ceste i podizani razni utilitarni objekti, u stilu klasicizma nastali su i projekti M. P. Gautiera (Percierova učenika) za vilu Pavla Gučetića-Basseglija u Trstenom, Glorijeta u Trogiru i Marmontova kuća u Karlovcu, a u Zadru je 1810. osnovana Škola za umjetnost i obrt radi podizanja zanata. Izrazite karakteristike ampira imaju samo predmeti umjetničkoga obrta (većim dijelom uvezeni), portreti i portretna minijatura.

ampir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 26.1.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2359>.