struka(e):
Guberina, Špiro
hrvatski glumac
Rođen(a): Šibenik, 1. III. 1933.
Umr(la)o: Zagreb, 27. XI. 2020.
ilustracija
GUBERINA, Špiro

Guberina, Špiro, hrvatski glumac (Šibenik, 1. III. 1933Zagreb, 27. XI. 2020). Kao gimnazijalac nastupao je u šibenskim kazališnim družinama, a 1949–53. u Narodnom kazalištu (danas HNK u Šibeniku). Studirao je glumu 1954–58. na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu (diplomirao 1970). Od 1959. do umirovljenja 1999. bio je član glumačkog ansambla HNK-a u Zagrebu, gdje se istaknuo kao Knez Miškin (Fjodor M. Dostojevski, Idiot, 1960), Figaro (Beaumarchais, Figarova svadba ili ludi dan, 1963), Lakat (William Shakespeare, Mjera za mjeru, 1964), Vratilo (W. Shakespeare, San ivanjske noći, 1971), Mikleta (Martin Benetović, Hvarkinja, 1973), Bobčinski (Nikolaj V. Gogolj, Revizor, 1975), Grobar (W. Shakespeare, Hamlet, 1975., 1980., 1994; također na Dubrovačkim ljetnim igrama 1967., 1992), Argan (Molière, Umišljeni bolesnik, 1976) i stari Fabriczy (Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, 1994). Kao karakterni komičar specifične dikcije i mediteranskog habitusa izniman je uspjeh ostvario u uprizorenjima Marina Držića – u Dundu Maroju kao Maro (Studentsko eksperimentalno kazalište, 1958), Dugi Nos i Sadi (Dubrovačke ljetne igre, 1964), Ugo Tudešak (HNK u Zagrebu, 1967), rimski krčmar (HNK u Zagrebu, 1971), Tripče (Dubrovačke ljetne igre, 1974), Sadi (HNK u Zagrebu, 1981) te Bokčilo (Dubrovačke ljetne igre, 1989), u Plakiru iliti Grižuli (Dubrovačke ljetne igre, 1973) kao Grižula, u Skupu (Dubrovačke ljetne igre, 1986) kao Zlatikum, te Ranka Marinkovića – kao Čovjek i Don Juan u Zagrljaju (HNK u Zagrebu, 1959), Don Florio u Gloriji (HNK u Zagrebu, 1963; Dubrovačke ljetne igre, 1980), Pijanac i Krele u Kiklopu (HNK u Zagrebu, 1976., 1986), Tonko Jankin u Prahu (Teatar &TD, 1976; HNK Split, 1983), Sganarelle u Pustinji (HNK u Zagrebu, 1982), Majstor u Anđelu (HNK Split, 1984), Prosjak i Predsjednik suda u Zajedničkoj kupki (HNK u Zagrebu, 1989) i Ive Brešana – nagrađena izvedba Mačka u premijernoj postavi Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja (Teatar &TD, 1971), potom kao Šimurina u istom predlošku (Satiričko kazalište Kerempuh, 1994), Tica u Svečanoj večeri u pogrebnom poduzeću (HNK Split, 1982), Blažek u Nečastivom na filozofskom fakultetu (Zvezdara teatar, Beograd, 1985), Mikula Gregorov u Potopljenim zvonima (HNK u Zagrebu, 1994) i Mate Lokas u Nihilistu iz Vele Mlake (HNK u Zagrebu, 1998). Nastupao je i u Gradskom dramskom kazalištu »Gavella«, Gradskom kazalištu Komedija (nagrađen kao Peppino u Subota, nedjelja, ponedjeljak Eduarda de Filippa, 1974) i Gradskom kazalištu Trešnja u Zagrebu, Kazalištu Marina Držića (npr. u naslovnoj ulozi u Vučistrahu Petra Kanavelića, 1982) u Dubrovniku, na Splitskom ljetu i dr. Redovito je glumio u radijskim te u televizijskim dramama i serijama, ostvarivši sedamdesetak uloga. Istaknuo se u radiodramama Zakrivljeni prostor Slobodana Novaka (1969) i Starci Antuna Šoljana (1972; ulogu Bepa ponovio je poslije i u kazalištu), a u igranim serijama kao Očenašek (Dnevnik Očenašeka, Eduard Galić, 1969), Divac (Prosjaci i sinovi, Antun Vrdoljak, 1972/1984), Špiro Bello (Ča smo na ovon svitu…, Daniel Marušić, 1973), John (Nikola Tesla, E. Galić, 1977), Jozo Škovacin, tj. Strikan (Velo misto, Joakim Marušić, 1980–81) i Mate (Jelenko, Obrad Gluščević, 1981) te kao Špiro Špula u emisiji za djecu Zlatna nit (1976–78) i Vito u TV filmu Buža (Vanča Kljaković, 1988). Glumio je i manje uloge u više igranih filmova te davao glas u sinkronizacijama crtanih filmova. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo 2011.

Citiranje:

Guberina, Špiro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/guberina-spiro>.